KRVAVE OČI

Da obnovimo postizborno gradivo. Rekli smo da postoje dvije grupe političara. Onih ozbiljnih koji rade na sebi, partiji, društvu, tragaju za rješenjima i jasno znaju  gdje su crvene linije patriotizma. Druga skupina su tehnolozi vlasti koji bauljaju stranačkim trpezama zakrvavljenih očiju nastojeći i pozicionirajući se da upravo oni budu presudna ruka i faktor za rekonstrukciju vlade, izbor gradonačelnika ili novo safanje partijskih ešalona koji će im itekako trebati za naredne izbore.

Politička scena u Bosni prepuna je osoba krvavih očiju. Posljedica je to hronične opijenosti (vlašću), napornim poslom, tvrdom stolicom, mekanom foteljom, neurednom  i nekvalitetnom ishranom i izbornim rezultatima. Ne vjerujete? Pogledajte kako izgleda čak i Dodik nakon povratka iz Rusije (s ljubavlju). Ako su nečiji rezultati dobri nakon ovih izbora to su Dodikovi i SNSD-a. Nikad u politici potpunog zadovoljstva. Njega žuljaju neki drugi – sudski i ruski problemi. Nećemo o njemu. Ovaj put.

Imati krvave oči u politici je ozbiljno psihofizičko stanje i (veoma zarazna) bolest. Brzo se širi. Kliconoša je istinska prijetnja i pošast za društvo, državu i (svaku) partiju. Čitav je paket simbolike i nuspojava koja idu uz ovakve tipove. Simptomi su: ubijeđenost da se politikom može baviti svako, želja za utjecaj u sudstvu, tužilaštvima, biznisima, politici, medijima, interesnim šiltetima, ambasadama… To su osobe s više lica. Moraju imati određen egzistencijalni konfor: nekretnine u Neumu, brvnare na planinskom zraku, solare u mraku,  biznise, marketing i konsalting agencije, portale…

Loše posljedice se teško i dugotrajno liječe. I to s velikom dozom rizika i šansi da partija, gluho bilo, podlegne zbog ovakvih tipova.

Politika bi trebala biti suptilna djelatnost. Umijeće mogućeg. Ona prava počiva na načelima stila, elegancije, prefinjenosti, manira, bontona, edeba, takta, uljudne i pristojne komunikacije. Politika ne trpi slonove u svojoj staklarskoj radnji.

Rizikujem da odustanete od daljeg čitanja teksta, jer vam se izrečene kvalifikacije normalne politike neće slagati sa slikom Dodika i bezmalo svih ovih „naših“ koji se vole vabit političarima.

Ne naglite. U Bosni je oduvijek gotovo sve bilo – baška. Tako i politika. Malo sabura. Reći će vam se samo.

Vratimo se likovima s crvenim očima. Ima ih svako društvo, država i partija u svojim redovima. Oni su svuda oko nas. I ne kriju se. Ne mogu sakriti bijes, ambiciju, glad za funkcijom, položajem, kamerama i da se nešto pitaju.

Treba ih se dobro čuvati.

Pogledajmo, npr., kako se „crvenookaši“ ponašaju u vrijeme krize, tj. poslije izbora. K'o i svi praktični insani ova mraka krizu gleda kao šansu jer su dalekovidi.

Rezultati svih političkih partija na netom završenim izborima bili su gotovo očekivani i predvidivi obzirom na opće stanje u društvu, političkoj pozornici i odnosima unutar svake političke partije.

Zadržimo se, ovaj put, na NIP-u. Broj glasova dobijenih u Sarajevu pokazuje nužnost poduzimanja određenih mjera i promjena. Neke od njih su očigledne: nužnost jačanja stranačke infrastrukture; veća uloga partijskih organa kako bi se preduprijedila i smanjila soliranja; uporno čekanje visokih lopti u samom špicu napada; u iznošenju stavova pozivati ste na stavove organa a ne lične; više razboritosti; manje unutarstranačkih spletkarenja i prepucavanja; manje bijesa, osveta i crvenih očiju; rješavanje problema i nesuglasica iza zatvorenih stranačkih vrata a ne preko medija.

Kako umiriti crvene oči? Teško, ali je moguće. Pomažu obloge od kamilice i prut od drenovine. Korisno je pokušati smanjiti vrijeme koje osobe krvavih očiju provode na malim ekranima; privoliti ih na redovne preglede i da surađuju na postupku izlječenja; redovno im hladiti glave; pokušati ih smiriti i opustiti; moraju naći razumijevanja i za druge, a ne samo za sebe i za svoje guzice; odučiti ih od kenjanja po dvorištima drugih…

Čak je i Dodik ovaj fenomen pronicljivo detektovao i nominirao ga kao „kasablijsku i čaršijanersku“ politiku.

Helem, treba ohladiti glave, obuzdati strasti i prihvatiti se posla. Ne dangubiti na ucjene, pravljenje sopstvenih struja i većina; promociju političkih oponenata kako bi sebi proširio unutarstranački prostor; smanjiti prljavštinu, mešetarenja svake vrste; hranjenje sopstvenih sujeta; ne baviti se razvaljivanjem koalicije; demontažom vlada; pravljenjem općinskih većina po ličnoj mjeri i mimo stranačkih organa i traženju krivaca u svima osim u sebi.

Napraviti objektivnu ocjenu ko je usrao motku i utvrditi odnos krivice loših rezultata između baze i vrha.

Ma koliko ga potcjenjivali Bosanac je zahtjevan glasač. Ne voli kada je prevaren i razočaran. Tada glasa iz inata, ne izlazi na izbore, apstinira, ide u kontru, ne voli destrukciju, preletače, pametnjakoviće, ucjenjivače, kameleone, solere, kritizere svakoga, svega i svačega, pesimiste i smutljivce.

Uska grupa ljudi (u bilo kojoj partiji), lično, ahbabski i porodično orijentiranih karijerista fokusiranih isključivo na svoje interese nije sinonim za bilo koju partiju, a pogotovo narod u cjelini. Logično: opći interesi bi trebali biti iznad pojedinačnih. To je dilema i izazov za svaku političku partiju.

Pad glasova NIP-a u Sarajevu pokazuje nedosljednost u sprovođenju političkog programa, gaženju principa i solerskih istupanja. Očigledna je bojazan da stranka može biti otuđena ili oduzeta od onih koji su je gradili.

Treba napraviti analizu i izvesti zaključke. Ljudima i glasačima treba vratiti vjeru da se politika može bazirati na iskrenom odnosu prema ljudima, pozitivnoj energiji i borbi za opće dobro.

PS

Da, umalo zaboravih, Aljoši Čampari dati žuti karton i najaviti crveni ukoliko se ne promijeni iz temelja. Nisam siguran da je to u stanju. Istu priču omalovažavanja i bagatelisanja, koju priča nakon izbora,  je pričao i pred odlazak iz SDA. Destruktivan je i agresivan u svojoj polupismenosti i omalovažavanju i bagatelisanju „suboraca“ i političkih protivnika koje pronalazi u ovisnosti na koju nogu je ustao to jutro. Opsjednut kadriranjem i razvaljivanjem, kresanju u brk. Vrijeme mu je za transfer ili političko hlađenje. Njega i njegovih klonova.

Kada se kofrči „svojim“ brojem glasova i „preskakanjem“ neka samostalno izađe na naredne izbore, preskače i skače koliko hoće i koga hoće i nakon toga pravi koalicije sa bilo kim (može i sa NIP-om). To je kudikamo korektnije i poštenije nego da pravi sve moguće triper koalicije na sve četiri strane svijeta.

Zašto pomenuh ime (što izbjegavam na sve moguće načine)?

Jer je nepristojan i nekulturan, ne umije i svjesno i kalkulantski ne želi napraviti razliku između politikanta (sebe) i heroja.

Upravo to ga eliminira kao kredibilnu osobu za bavljenje politikom.

avdijahasanovic
Rođen 1964.godine; dipl. orijentalista, magistrirao i doktorirao na FPN Sarajevo...

Komentariši