REZIME REZOLUCIJE ili SVIRANJE KLINCU

Kada glavni guzicozborac, desna ruka Velikog Vođe, Njegov megafondžija i izvođač radova, generalni sekretar srpske svesaborske iluzije, i još svašta ponešto, postane šef gradilišta i glavni operater radova na velikosrpskom projektu postane Aleksandar Vulin zasigurno neće na dobro.

„Ruski svet“ novim kreativnim i sofisticiranim konceptima, izniklim na Miloševićevim ekspanzionističkim vizionarskim dalekosežnim pogledima, ponovo kuca na vrata Bosne. Ibretim se, po ko zna koji put, konstantnom srpskom pravilu i neminovnosti kako i zašto, kako to govori Koča Popović, „Srbi oduševljeno kliču svakome ko ih još više zaglupljuje, unazađuje i unesrećuje“.

Opet i nanovo Srbija polaže „prirodno i historijsko pravo“ da „utječe i štiti ono stanovništvo u susjednim zemljama koje govori srpski jezik, pravoslavne je vjere i dio je zamišljenog srpskog historijskog kruga” preko leđa i na štetu drugih naroda. Neće na dobro.

Opet srpska politička i vjerska elita s novim zanosom i entuzijazmom ispire mozak svojim sugrađanima, usađuju mržnju prema drugom i drugačijem i tako pripremaju nove generacije zločinaca. Neće na dobro.

Opet se naivni Bosanci tješe i zavaravaju da je samo mali broj Srba pojedinačno odgovoran za zločine i genocid. Naravno, nema kolektivne krivice. Ima Pravda i Sjećanje. Bilo koji narod nije, niti može biti genocidan. Ali. Problem je kada se u riječi genocid pokušava pronaći izraz i smisao neke veće i uzvišene nacionalne supremacije, plemenitosti i pripadnosti. Politički konstrukt RS-a, stoga, može biti genocidan.  Vlasti RS, vojska RS, policijske snage RS, političke, vojne, vjerske i civilne vlasti Srbije jesu učestovale u provođenju najtežih zločina genocida nad Bošnjacima Srebrenice i drugih teških zločina u Prijedoru, Višegradu… Ogromna većina Srba negira genocid što govori da su oni, na ovaj ili onaj način, odgovorni za genocid nad Bošnjacima.

Koliko je džamija ostalo u RS-u nakon rata? Samo jedna!? Koliko je porušeno? Petstotina trideset i četiri!? Da, 534!? Koliko je ostalo Bošnjaka u Banja Luci, Prijedoru, Zvorniku, Foči, Višegradu, Bijeljini…!?

Svi simboli vjerske i kulturne pluralnosti Bosne su s namjerom uništeni. Današnjim liderima RS-a ne smeta ta činjenica, nego smetaju ezani, imena gradova, pridjev bosanski, imena ulica, bosanski jezik…

Kako se zove osmišljen projekat po kojem je ispravno ubiti mnoštvo nevinih ljudi, nego ostaviti jednog “krivca” na slobodi?

Šta je to nego fašizam.

Neće na dobro.

Širim međunacionalnu netrpeljivost, netoleranciju i isključivost?

Nipošto. Gluho i daleko bilo.

Pitam se, samo, kako bi danas izgledala Evropska unija da je jedan njen dio ostavljen nacistima na upravljanje i formiran kao zaseban entitet koji bi kukao nad nepravednom historijom, sudbinom, negirao holokaust i sve zločine, upravo na način kako to radi aktuelna politička elita u Srbiji i RS-u (tom malom centralistički i autokratski organiziranom srpskom „reichu“) negirajući genocid.

Raspravljati o tome da li je u Srebrenici počinjen genocid je dokaz moralnog idiotizma.

Kako se ozbiljna i demokratska Evropa bori protiv fašizma i fašista?

Nedavno je njemački sud osudio Ursulu Haverbeck, 95-godišnjakinju, na godinu i 4 mjeseca  zatvora za poricanje holokausta. Na izricanju presude sudija joj je rekao: “Postali ste stari. Hiljadama djece u Auschwitzu to nije dozvoljeno”. Osuđena je jer je izjavila da “Auschwitz nije bio logor u kojem su ljudi ubijani, već radni kamp”.

Toliko o Smidhtovom Zakonu o zabrani negiranja genocida.

Čekamo reakciju i presude sudova u Banja Luci, Trebinju, Bijeljini…

Čekamo samoubistva hitlera i koljevića.

Aktuelna srpska politika svoju ideologiju bazira na mitskom diskursu i projekciji po kojima će „oni“ nas uništiti, pa je naše pravo da mi prije uništimo njih, a osim toga temelj su „legitimnosti“ osvajanja teritorija na kojem žive „prevjereni“ Srbi. Srbi su uvijek u pravu. Pravda je na strani Srba. Za sva sranja koja se dešavaju Srbima koji su „mnogostradalni narod“, što bi rekao Porfirije, krivi su neki drugi.

Kakav je odgovor i politički program „probosanske“ politike (bez motike) na ovo stanje?

Sranje.

Opća i potpuna ravnodušnost za društvena, politička pitanja i probleme koji se odnose i na položaj samog tog hudog insana – Bosanca je suština te politike.

Svoje odsustvo svijesti, ideologije, zrelosti, koncepta i aktiviteta kompenzira se pojačanom dozom palamuđenja, šarlatanstva, netolerancije, isključivosti, širokim i opširnim elaboracijama, koje dolaze iz dangube, pasjaluka, međusobnog zavaljivanja, zlobe iz have i odlaze bez bilo kakve koristi u havu, “enciklopedijsko” palamuđenje, agresivna demonstracija i razmetanje neznanjem, frazama, parolama, poluinformacijama, tračevima, objedama i budalešćinama bez bilo kakve svrhe i smisla i logike. Što bi se reklo – sviranje klincu.

Svaka politika (ako hoće da se uopće vabi politikom) mora graditi povjerenje u institucije države, a zatim mora odvojiti institucije države od partija svih boja.

Pozicija je bezidejna a opozicija svoj opozicioni status predstavlja kao moralno superiornu poziciju, kojoj zli i pokvareni ljudi na poziciji neprestano mrse konce.

Mislim na sljedeće manire bosanske politike: na kratkoću fitilja, netoleranciju i neuvažavanje, tako karakteristično za sve bosanske vlasti i sve opozicije, sklonost smandrljavanju i prelamanju preko koljena, brzim rješenjima i posljedične pozive na nove sukobe.

Svi sve znaju.

Osim uobičajenih prepucavanja na temu ko je više ukrao, ko više povlači bijelih crta i čija je majka veća kurva – ništa.

Pucao bi meni klinac za slabost opozicije da ona nije pokazatelj slabosti društva, sada već možda i nepopravljive. 

Sve u svemu, raspored igrača i poteza na sceni pokazuje iritirajuće odsustvo političkih ideja potvrđujući da je kilava opozicija totalno rascepkana i dezorijentisana. 

Ima li u Bosni normalna političara i kako ga prepoznati?

Političara od formata, kakvi su u Bosni dragocijena rijetkost, nepogrešivo ćete prepoznati po tome što se politikom bavi s većim žarom kad je u opoziciji nego kada je na vlasti.

Pravi političar se ne vodi alanfordovskim sloganom: “Mi ništa ne obećavamo i to ispunjavamo – stranka istine“.