OKOEVROPSKA IGRA PASA IZ ERESA

Dugo vremena, poput većine naivnih Bošnjaka i Bosanaca, ko ozebo sunce, očekujem da  Dodik postane razuman i normalan. 

Uzalud.

Frajer iznenađujuće dobro pliva u sranjima svih vrsta i, izgleda, ima dobar kapacitet pluća da izdrži dugo pod vodom.

Mile dobro funkcionira u „kriznim situacijama“, s nerealnim entuzijazmom, ide ukorak s modernizmom, novim društvenim mrežama i u raskorak, što i nije ništa novo, s logikom.

Počeo je mlatiti praznu slamu i na Twitteru. Zalaže se tako Baja iz Laktaša i iz petnih (i guznih, naravno) žila (na tviteru – i u q.) za evropski put BiH. Stvari, po njemu, ne štimaju najbolje jer „Trojka nema nikakva rješenja“ tvrdeći da su Bošnjaci potpuno pogubljeni i nespremni za Evropu. Na njemu mrskom bosankom jeziku to znači: Bošnjaci nisu politički narod, oni su necivilizirani, nesposobni su da izgrade svoj nacionalni i sve druge identitete…, stoga ih je najbolje podijeliti i za svagda i – mirna Bosna.

Dakle(dobri moji Bošnjani), ne preostaje nam ništa drugo osim da svoje nade i glave, umjesto Amerikancima (po njegovoj ocjeni) damo u njegove ruke (koja glava može zalutati i kod Čovića) koji jasno zna(ju)  šta i kako hoće(mo) i trebamo.

Miletov narativ “kako je RS kriv za sve…, kako se ponuđena rješenja ne dopadaju Amerikancima…, kako BiH svoj status može da gradi samo na dogovoru svih predstavnika naroda, poštujući Ustav i zakone… i da uplitanje sa strane ne dolazi u obzir“ manipulativna je tehnika bojenja realnosti (u glavama eresovske izmanipulirane javnosti) u crno-bijelim tonovima na osnovama premise normalno – nenormalno. Ono što je izvjesno je da normalnost i nenormalnost imaju gotovo bezbroj nijansi i da proces pretvorbe Dodikove nenormalnosti (barem) u sivilo se odvija sve teže.

Iz dana u dan svilen gajtan međunarodne zajednice (ma šta to značilo) omotava se oko Dodikovog vrata i (ispred)vrata RS-a. Mile i njegovi slugani se svojski trude da ga što više i brže zategnu. Vrijeme curi.

Trenutna Dodikova politka, čiji osnov je na srednjovjekovnim dvorovima, po kojoj nije mudro se previše približiti caru jer se možeš opeći, ali ni biti predaleko jer možeš nazepsti i najebati je istrošena. Dodik opet misli da je pobjednik i da je ostvario nemoguće – da je kod zimskog cara (Putina) našao toplo utočište. Rezultat te politike je (samo)obmana masa koje u ekstazi čekaju ukazanje neke nadnarevne sile i „međunarodnih pozitivnih okolnosti“ koje će se pojaviti s nebesa, iz srpske mitologije ili niotkuda i riješiti komplicirani bosanski čvor.

Sam je kriv i nije mi ga nimalo žao. Kusa vruću kašu procesa, kojeg je sam pokrenuo, dugogodišnje kretenizacije širokih narodnih masa, koju bez imalo srama zaluđeno sprovode njegove podguzne muhe, zanosači muda i „nacionalno svjesna (ne al) inteligencija“ koja je neprestalno iz dana u dan srpsku javnost prepadala ugroženošću, mitovima, dolaska presudnog nacionalnog trenutka i superiornošću Srba. Poznato, jel da?

Idemo dalje s Dodikovim paradoksima. On tvrdi da Trojka mora da se odupre Amerikancima…, da su Amerikanci razrušili bosanske institucije…, omogućili kriminal…, u vlast instalirali ljude sumnjive prošlosti i morala… Ko o čemu – kurva o poštenju.

Nakon istresanja kosmičkih belaja na leđa vas cijelog srpskog naroda, Mile, lukavo, svoje procesuiranje pretvara u epski boj sa troglavom međunarodnom ažbahom koja tamani (srpsku) nejač i može svaki dan bahnuti na vrata svakom Srbinu, čvrsto riješena da dohaka tom mesiji, čarobnjaku, iscjelitelju srpstva, čudotvorcu, nacionalnom spasitelju i mitskom nepokolebljivom borcu do kraja za Srpstvo – Dodiku.

Mile, na kraju, veli: Niko nema pravo da odstupi od ove borbe.

E ima i treba da odstupi.

Jer, Mile je (uglavnom) sam mlatio praznu slamu, kenjao, posijao bijes, haos i kurčenje bez pokrića pa, neminovno, sada slijedi period beznađa, pljuvanja pa lizanja, vidanja rana i preljevanje iz šupljeg u prazno.

Šta vidimo?

Dodik ne želi evropeizaciju BiH, ne želi da se suoči sa svojim promašajima, da prizna svoje grijehe i zločine na kojima počiva RS… Naprotiv, zločini i zločinci se veličaju kako bi se obnovilo Dušanovo carstvo, srpski svet, svi Srbi ujedini u jednu državu – otprilike onu koju su sami srušili.

Postoji prepreka na tom putu. Bošnjaci i Bosanci (i ne samo oni).

Stoga ih treba ocrniti: „njih je lako kontrolisati“, oni su „radikalni islamisti“, u gorama Bosne postoje „radikalne islamske formacije koje imaju podršku Islamske zajednice“, „cijela Evropa je u opasnosti“.

Treba Evropu spasiti. Nude se mnogi – Putin, Dodik…

Možete sastaviti i svoju listu asova pasova.

avdijahasanovic
Rođen 1964.godine; dipl. orijentalista, magistrirao i doktorirao na FPN Sarajevo...

Komentariši