JEZICI U GUZICI

Vidi vako jarane!

Zamoljen sam (nadam se) dobronamjerno da se malo smirim, smanjim (najbolje potpuno ukinem) psovke i vulgarnosti u komunikaciji i akciji, pogledam se u ogledalo i prozborim koju i o kulturi govora u javnom prostoru. Računaju da će (drugarska i partijska) kritika i (iskrena) samokritika imati terepautski učinak na moju glavu, postiditi i unezgoditi me i, u konačnici, promijeniti me. Jok. Počastvovan sam i dalje pišati uz vjetar. Čak mislim da sam i prava osoba za ovu misiju. Dakle, nadate se mojoj jezičkoj katarzi? Klinac. Ne ide to tako jarani moji. Psovke često imaju kondenzovani simbolički naboj i, uz to,  štede mnogo riječi.

Nikako da shvatite. Nije do mene – do „njih(a)“ je.

A kakv je to „njihov“ jezik i postupci koji mi smetaju i koji me iritiraju – znate već do čega?

Jezik bosanskih političara (gotovo bez izuzetka) je isprazna frazeologija, čisto naklapanje, bombardovanje banalnostima, ispražnjen je od suštine i sadržaja, ali zabiberen drekom, metaforama, eufemizmima, analogijama, išaretima, drekom i živopisnim gestikulacijama, mlataranjem jezicima i rukama i režanjem zbog kojeg strepimo da političari u studiju ili drugim mjestima oratorskog samoljublja, ne ugrizu ili povrijede sami sebe ili sugovornike.

Sadržaja, ideje i ideologije ni na vidiku.

Kako u ovakvom jezičkom ozračju postati i opstati kao „uspješan“ političar, poput ovog „najnovijeg“ koji se, posljednjih dana, po 13 (nesretni) put iz ponora i otpisanosti vraća u prve safove bošnjačke politike?

Najvažnije – iz svog bića potpuno izbaciti grižnju savjesti. Potom, pričati dugo, dugo, dugo i dosadno.

Velika ambicija i opasne namjere su dobro pogonsko gorivo. Za početak.

Slijedi kratka faza usvajanja određenog fundusa frazeologije. Zadatak nije zahmetli. Savlada se vrlo brzo. Što je kandidat ambiciozniji, gluplji, nepismeniji, nedoučeniji, pokvareniji i sklon laganju savladavanje gradiva teče brže.

Ako ste savladali ovu prvu prepreku krenulo vas je. Postali ste danguba, ublehaš i parazit sa solidnom perspektivom.

Dodatnu notu ekskluzivnosti može dati frazeologija starog, komunističkog sistema koji ambicioznom političaru daje patinu iskustva, kontinuitet i principijelan stav koji se ne stiče tako brzo bez kuke, muke i motike. Napredujte po Lenjinovom principu: korak naprijed, dva koraka unazad.

Određen broj fraza novogovora iz raje i čaršije, pojačanih opuštajućim premještanjem s guza na guz u studiju, što češćim mlataranjem rukama, češkanjem nosa ili iza uha, drekom i upadanjem u riječ sugovorniku gotovo da je nužan. Što češće upotrebljavati poštapalice, riječi iz žargona ili složene i „visokoumne“ jezične konstrukcije poput: jarane, bebo, bratee, paša (moj solidni), dakako, dakle, svakako, definitivno, konsenzus, usaglašavanje, momentum, multikultura, tolerancija…

Vazelina nikada ne može biti previše. Nemojte to nikada smetnuti s uma. To je veoma dragocjen i iznimno učinkovit preparat. Omekšava kičmu i obraz, a, istovremeno, lažno učvršćuje stav i ćunu lingvističkih zlotvora.

Citiranje, glorificiranje i pozivanje na stranačke autoritete je nužnost. Tu su već moguće komplikacije. Ako se presauga s merhabanjem na sve četiri strane moguće su kontraindikacije, stoga je mudrije i sigurnije pozivati se samo na autoritet vođe i što više citirati predsjednika.

Nikako ne podcjenjujte slatkorječiva političara i dupelisca. To su iskusni profesionalci i umješni lovci benefita. Oni su čuvari revolucije, avangarda promjena i dokaz da bez partije nema sreće.

Tarik Ali u romanu Kamena žena, karakterizira ovaj tip (hajd'mo reći) ljudi o kojem govorimo na sljedeći način: „Kako vaši jezici provode mnogo vremena na sultanovoj stražnjici, pribojavam se da ćete ga zaraziti nekom opakom bolešću. Raspravljao sam o tom pitanju sa svojim ljekarom i on tvrdi da se svim dvorjanima vašeg visokog položaja neizostavno moraju odsjeći jezici, i to bez odlaganja.“

Sječa jezika je, ipak, poprilično radikalan metod za ovu mraku. Sem toga, nisam siguran koliko je postupak saglasan sa zakonskim, ljudskim i demokratskim postignućima suvremenosti.

Dobro, šta nam je činiti, i kako ih se spasiti?

Mislite; dišite duboko; razgovarajte sa sobom (nipošto naglas); kontemplirajte; usluge dobrog psihijatra nikada nisu skupe; preparati (isključivo) na biljnoj bazi; izvinite se ponekad; lijepa i dobra riječ i gvozdena vrata otvara; propitujte sopstvenu odgovornost; pogledajte stvari iz perspektive drugog; ne lomite preko koljena; mijenjajte loše navike; zapise upotrebljavajte tek nakon savjeta mudrih…

Ne poganite i ne okoštavajte jezik, ne koristite ga kao sredstvo obmane, nego alatom sporazumijevanja.

Visoka razina govorne kulture sastavna je odlika kulturne osobe. Po govoru se prosuđuje razina kulture pojedinca i cijelog društva.

Sljedeće obavezne kvalitete dobrog govora su: ispravnost, čistoća, preciznost, logičnost, izražajnost, figurativnost, pristupačnost, relevantnost…

I ISTINA!

Mogućnosti je, kao što vidite, gotovo bezbroj.

I još nešto. Brateee, ne valja lagat!

A saglasno De Mestru – nema propale nacije čijoj propasti nije prethodila propast jezika. 

I na koncu – čuvajte jezike, izvucite ih iz naslova, dajte im da slobodno dišu.

avdijahasanovic
Rođen 1964.godine; dipl. orijentalista, magistrirao i doktorirao na FPN Sarajevo...

1 komentar

Komentariši