Pisati o Palestini, Izraelu i trenutnom stanju u Gazi gotovo je patetično i suvišno, jer sve je (kristalno) jasno.
I ništa nije jasno onima koji ne žele da jasno vide.
Šutjeti u ovom trenutku o Gazi i Palestini je grijeh, jer ovo je trenutak za kojeg, nakada kasnije, ako kasnijeg bude, možemo, barem, ustvrditi ili se sjećati– bio/bila sam na pravoj strani i rekao sam barem ako nisam htio/mogao ništa uraditi.
U inače crnom-bijelom svijetu Gaza je najjasnija, granična i najupečatljivija tačka već stoljećima crno-bijelog svijeta.
Gaza je „slučaj“ koji najzornije pokazuje kako krstaški ratovi, inkvizicija i genocid nisu pojmovi prošlosti.
U trenutnom krstaškom ratu u Gazi jednoj strani je sve dozvoljeno i svi prošli, sadašnji i budući grijesi već oprošteni kao je to birvaktile uradio i papa Urban Drugi blagosiljajući svoje vojske šaljući ih 1095. godine u Prvi krstaški rat. K'o da jučer bijaše.
Zapadnjački baštovani (poput Žozepa Borelja) imaju odriješene ruke i jednostavna rješenja kako kultivisati i sasjeći ljudsku džunglu u Gazi (ubijanje nevjernika kao sveti bogougodni čin). Opet bijeli čovjek hrabro i neustrašivo jaše kroz domoradačke džungle spašavajući planetu od majmuna i nevjernika.
Opet su Zapad i liberalna demokratija (koja je „najsavršeniji društveni i misaoni upravljački i politički konstrukt suvremenosti“) stali na jednu i (opet) pogrešnu stranu istorije – uz cionizam. Nema tog istorijskog i političkog crnila koje se dobrom šminkom, dobrim manipulativnim i upornim ubjeđivačkim tehnikama ne mogu pretvoriti u suprotnost.
Zločin je i ovaj put „u skladu s međunarodnim pravom“. Sloboda govora ima svoje granice jedino ako ste navijač cionizma i „narodnih neprijatelja“. Ako ste, međutim, navijač Seltika crno vam se piše.
Trenutna atmosfera u slobodnomislećem svijetu je – k'o kad je umro Tito.
Da pohitim, jer napredni „politički Zapad“ i „evropske vrijednosti“, što bi rek'o Dodik, (bezbeli se i mi trpamo tamo) žurno pripremaju zakone kojima će svaku raspravu, o već formiranoj slici palestinsko-izraelskog sukoba, kazneno sankcionisati, a nestašne i neposlušne mislioce i hude insane koji govore o „novim tehnologijama“ ubistava djece na čijim kostima će izrasti cionistička humanistička demokratija bez terorizma, „izbrisati“ u matrixovim mrežama.
Sve mi se čini da „demokratija“, ipak, ubrzano piči prema anarhiji, olujama (koje su nešto živnule u zemljama okruženja) tiraniji, laži i demagogiji. Dobro doš'o čika Orvele.
Distopija je pustila korijenje.
Pa, da reknem koju dok nije kasno.
Cionisti imaju dobru ratnu taktiku temeljenu na Talmudu: „Jevrej neka ide poslednji u rat. U tom slučaju biće prvi kod kuće.” (Tesahim 113a). Za sada im dobro ide, čitav Zapad je stavljen na raspolaganje i prethodnicu.
Ah, opće poznato je da vjerski nauk može imati snažnu motivaciju u međuljudskim trvenjima. Stara je to navika. Navedimo nekoliko talmudskih „motivirajućih“ citata koji dobro dođu današnjim krvolocima: Nejevreju je dozvoljeno da učiniš sve i svaku nepravdu. (Geneba 40a); Imanje „Nejevreja“ je kao bez gospodara. Jevrej ima pravo da to imanje uzme u posjed. (Šulhan aruh, Košen ha-mišpat); Zakon nemoj krasti odnosi se samo na krađu od Jevreja. Krađa počinjena na „Nejevreju“ dozvoljena je. (Sanhedrin 86a); Dozvoljeno je Nevevreju oduzeti telo i život. (Sefer i Korim); I najbolji među Nejevrejima treba da se ubije. (Melhita 32b). Najboljem Nejevreju uzmi život samo ako možeš. (Aboda 62b). Koljite Nejevreje kao bestije. (Sohar)…
Dakle, taj Izrael, zemlja najvećih demokratskih dometa liberalne demokracije, „civilizirana zemlja“, a ne feudalna despotija, neka bjelosvjetska zabit ili zemlja oskudne demokratije iz Trećeg svijeta, upravo ubija djecu i ruši bolnice, porodilišta, vjerske objekte i vrtiće.
Ideologija cionizma u svoje đavolje kočije i masovnu produkciju sranja, koja cijeli brod ljudskog roda vode u tri „lepe“, upregla je judaizam s ciljem formiranja nacije i nacionalne države Izrael (kako nam ovo poznato zvuči i podsjeća na ideologiju velikosrpstva).
Šta za ovo vrijeme rade (muslimanska braća) na Istoku?
Muče teške brige i imaju preča posla oko jačanja autfita vođa, nacionalnog/ih prestiža i češkanja muda.
Pregoleme brige su u pitanju i nadvile su se nad kraljevinama koje odavno nisu imale tako velike probleme. Velike brige su u pitanju.
Kraljevi, emiri i predsjednici plaho su zadeverani oko organizacije Svjetskog fudbalskog prvenstva 2034. godine; izgradnjom (samo)održivog futurističkog grada u pustinji (The Lineu za 9 miliona ljudi, cijena sitnica 500 milijardi dolara?!); proslavom Noći vještica; velikom nagradom utrke Formule 1…
Noćima se bude u znoju i nemiru jer je Neymar sjebao koljeno, neće ga biti na terenu do kraja sezone i kako je u vjetar bačeno 200 miliona eura; Ronaldo je, baš u isto vrijeme, dobio sat na poklon od 1,2 miliona eura i opet ne izgleda nešto posebno zadovoljan; Benzema je napravio novu pizdariju i smijenio trenera jer ga je ovaj naružio…
Primjetan je i nedopustiv suficit kućnih ljubimaca – bijelih lavova, ali i deficit Ukrajinki. Također kao kućnih ljubimica…
Manimo se industrije zabave i vratimo na malo poduke iz geografije i politike.
Bijela kuća ovih dana je odbacila korištenje fraze „od rijeke do mora“ nakon što su Vijeće za nacionalnu sigurnost i Zastupnički dom Američkog kongresa izglasali osudu zastupnice Rashide Tlaib zbog njenih komentara o ratu Izraela i Hamasa i lajka na navedenu sintagmu/frazu/slogan?!
Dobro, znate li koja je rijeka u pitanju?
Jordan. Da, Jordan. I upravo je rijeka Jordan (s jedne strane i Sredozemno more s druge strane) granica današnje Palestine/Izraela.
Znate li da dvije plave linije na izraelskoj zastavi simboliziraju (i) dvije rijeke?
Koje?
Nil na zapadu i Eufrat na istoku. Da se ne bih nepotrebno nervirao, mučio i nepotrebno zahmetio objašnjavajući pogledajte na karti. Molim vas! Halo, to je područje koje zahvata pogoleme (ili sve) dijelove: Palestine, Libanona, Jordana, Sirije, Iraka, dijelove Egipta, Turske, Saudijske Arabije, preko nekoliko ovijeh emirata…
Da zaključim.
Pitanje rata u Gazi je elementarno političko, društveno, ljudsko i svako drugo pitanje.
Pristup rješavanju ovog „problema“ u budućnosti može biti dvojak.
Da izrael zavitla atomsku bombu na Palestince koja, istorija nas naučava, učinkovito može uzdići izraelski nacionalni suverenitet, oholost i ponos, pobije ili raseli čudovišta iz Palestine (koja mašu palestinskim ili zastavama Hamasa) po bjelosvjetskim ili irskim „pustinjama“, kako to „mudro“ zbori izraelski ministar Amichai Eliyahu.
Izrael i „napredni svijet“ trebao bi biti svjestan da svakim projektilom na prenaseljenu Gazu i svakim ubistvom palestinskog djeteta sije novi sloj mržnje i isključivosti koja će definirati generacije koje tek dolaze i koje će, neminovno, stvoriti neke nove hamase.
Na koncu, to je postupak koji se naziva – genocidom.
A Bošnjaci su valjda, na sopstvenoj koži, naučili barem tu lekciju.
Komentar ide ovako:
1. Ilustracija, stravično, sve više sluti da može postati autentična fotografija;
2. Psihološka manipulacija i sljedstveno izvedeni PR započeli su, u ovoj fazi, sa kovanicom koju su zajednički plasirali Blinken i Netanjahu, tamo negdje odmah nakon 07. okrobra: “Moralna jasnoća”. Ne znam kako to drugačije čitati osim kao naredbu da se u etičkim razmatranjima ovog pitanja primjenjuje selektivan i ograničen pristup – pitanje je otvoreno tek 07. oktobra napadom Hamasa, ničega nije bilo prije i nevažno je šta će biti kasnije; kontekst ne postoji osim onoga iz tog izdvojenog i jedinog događaja, dakle, odluku ste već (morali) donijeli;
3. Tačno, Sveta je zemlja interesantna (izgleda, ne samo kao puko tlo) i talmuđanima (preteči cionista), i islamskim dinastijama Seldžuka, Fatimida i drugim, i krstašima (vojnom mesu i finansijskoj podršci Templarima, koji su, zapravo, trebali odraditi pravi posao), i okultističkim vizijama vođenog Trećeg rajha i, napose, cionističko-masonskoj tvorevini Izraelu (znamo koja je najpoznatija masonska tvorevina, te kojoj anglosaksonskoj i germanskoj postojbini ona duguje svoje utemeljenje, op.). Svi su, valjda, tražili knjige “čuda i craftova” Haruta i Maruta, zakopane duboko ispod Solomonovog prijestolja. A Palestina/Izrael su doslovno prokopani u podzemlju (izraelska “arheološka iskopavanja” ispod džamije Al-Aksa, zapravo ispod cijelog Brda hrama, Hamasovi tuneli dubine i do 70 m, izraelski “zaštitni zidovi” od Hamasovih tunela, ko više zna koliko duboki i ko više zna gdje sve postavljani, uključujući, naravno, i Zapadnu obalu, jer je bliže Brdu hrama). Dodatno, ovo sa masovnim pokoljem najnevinijih – djece izgleda kao jedan ogromni oltar-žrtvenik nad kojom svjetski centri moći neskriveno orgijaju;
4. Semitski narodi su Asirci (uglavnom hrišćani, nastanjeni u Iraku, Siriji, Libanu, Armeniji [Nagorno-Karabah se desio gotovo simultano], Gruziji i Iranu), Amhari (uglavnom hrišćani, nastanjeni u Etiopiji sa velikim brojem iseljenika u Egiptu i Palestini/Izraelu), Arapi (predominantno muslimani, uglavnom nastanjeni na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi), Maltežani (uglavnom hrišćani) i Jevreji. Nakon uvida u ovu sliku, a ona se nije puno promijenila od začetaka Trećeg rajha, zapita se čovjek šta zapravo znači i na šta bi se zapravo trebao odnositi pojam antisemitizam, te zašto je tako nezgrapno izabran, ako je uopšte nezgrapno izabran, a ne samo ciljano reduciran;
5. Tora se uzima za riječ Božiju, a Talmud je zbirka naknadnih rabinskih tumačenja. To obaviješten pojedinac mora znati i ne treba zaboravljati.
I za kraj, pitanje – da li će i kako će, u jednoj budućoj tački u istoriji, ova faza nastavljenog holokausta (uz kratku pauzu od tri godine do početka puzajućeg genocida ‘48.) uticati na opštepoznati pojam holokaust?