IDITE NAJDRAŽI NAŠI (II)

Vjerovatno je nerealno, ali Bošnjaci željno očekuju poštene i sposobne političare koji se znaju uhvatiti u koštac sa problemima, jer su se umorili od afera, lopovluka, korupcije, nepotizma…

Godinama SDA napuštaju stotine članova i kadrova koji su bili u stranačkim strukturama vođeni prevashodno patriotskim razlozima. Obrazloženja se mogu svesti na nekoliko osnovnih razloga: iskorištavanje boraca, populizam, politikanstvo, nedostatak vizije, slaba komunikacija između organa Stranke, prisutnost ličnih interesa, zatvorenost u grupe, autokratija lokalnih moćnika, netolerancija prema drugačijem mišljenju, nedostatak međusobnog povjerenja, populistička retorika, korupcija, nedoraslost, polupismenost…

Ljudi u Bosni su gladni. Siti su stalnih obećanja kako treba da se još malo strpimo jer će nam ubrzo biti bolje. Kad je narod gladan stvari mogu početi da funkcioniraju na čudan način.

SDA nema istinsko rukovodstvo, postupno ali sigurno grabi prema konceptu stranačke autokratije, manifestaciji ličnih političkih ambicija i stranke jednog lica – ili stranke jedne porodice. Država i stranka moraju biti iznad pojedinačne sujete i ličnih principa.

Potpuno je obeshrabrujuće da je Republika Srpska postala jednonacionalna tvorevina. U kolikoj mjeri je politika SDA kriva za ovakvo stanje? Najbolja ilustracija ovog stava je broj glasova koje je Ćamil Duraković dobio na posljednjim izborima u kandidaturi za potpredsjednika RS-a – 13.760?! U poratnom periodu za ovo mjesto je glasalo 200.000 glasača.

Nije lahko ni Bakiru Izetbegoviću. Centripetalne sile u SDA su već odavno postale toliko jake da su mu ispravne odluke postale gotovo nemoguće. Iz Stranke su otjerani ili izašli mnogi koji u nju nisu trebali ni ući; još brojniji su oni koji su ostali a sami su gori od mnogih nevaljalaca koji su izašli. Spisak „otpisnika“ raste iz dana u dan. U prve redove su se probili karakterni tipovi – „potpisnici“ koji bi za sopstveni šićar potpisali bilo što, koji su toliko okoštali da je njihova jedina dinamika klimoglav, spori i neinventivni do krajnjih granica.

I sam Bakir Izetbegović je neposredno iza posljednjih izbora uočio da tadašnji odnosi SDA-SNSD-HDZ nisu dobri i da „posljedice pogađaju državu, entitete, sve građane“, da neće biti „državnog budžeta, neće biti novih zakona na državnom nivou, neće biti novih projekata podržanih kreditima EBRD-a, EIB-a, MMF-a, neće biti napretka na evropskom putu BiH, usporit će se izgradnja saobraćajne i energetske infrastrukture“, usporit će se „rast privrede, obeshrabrit će potencijalne investitore itd.“ Izetbegović „pronicljivo“ zaključuje da ovakva situacija  „ide naruku onima koji žele dokazati da Bosna i Hercegovina ne može funkcionisati“, i da je postojeća politika „inat-politika“ na principima „tuk na utuk“ kako bi se dokazalo da ne možemo živjeti skupa. Po Izetbegoviću altenativa ovakvoj politici je „pristajanje na diktat entiteta, na rušenje ustava i vladavine zakona“.

E nije. Alternativa ovako postavavljenoj „šahovskoj ploči“ je –  dogovor, dogovor, dogovor… I sopstveno propitivanje mogu li se problemi rješavati na drugačiji način. Predočit ću u tekstu  neke od tih načina. Možda nisu savršeni, ali su svakako bolji od „tuka na utuka“ i prenemaganja kako stvari ne mogu da se riješe. Teba nam retorika kako stvari mogu da se riješe!

Obzirom da su predkongresne aktivnosti SDA u punom jeku, nije zgoreg podsjetiti na „ostvarenja“ i pojave kojima se mogu „pohvaliti“ SDA i Bakir Izetbegović u proteklom periodu:

• Odnosi između Bošnjaka na jednoj i  Srba i Hrvata na drugoj strani nisu bili lošiji od uspostave političkog života u dužem vremenskom periodu;
• Već godinama postoji i stvoren je front i savez Srba i Hrvata na štetu Bošnjaka;
• Osipanje povjerenja u Stranku – pad povjerenja glasača na izborima;
• Nastanak sijaset malih partija koje su napravili bivši istaknuti kadrovi Stranke – dokaz loše kadrovske politike;
• Izgubljene brojne pozicije načelnika na posljednjim općinskim izborima;
• Lakrdija oko podizanja tužbe BiH protiv Srbije u Hagu;
• Sve institucije države BiH su slabije;
• Pristanak na podjelu privrednih subjekata po nacionalnom i političkom ključu što dalje vodi ka „stranačkoj kontroli“, politizaciji i podjeli na bošnjačke, hrvatske i srpske firme…;
• Imenovanja po isključivo političkoj pripadnosti, bolesnom karijerizmu, lojalnosti određenoj interesnoj grupi, a ne kriterijima sposobnosti i stručnosti;
• Sijaset kadrovskih grešaka kao posljedica dobro organizovanih intresnih lokalnih grupica po kojima profesor bosanskog jezika može biti „uspješan“ rukovodilac medijske kuće, poljoprivednog dobra, izbornog štaba…; Brojna kadrovska rješenja su najobičnija lakrdija i plod čiste obijesti i zajebancije ravne onoj poslovičnoj hipotetičkoj mogućnosti da se i konji mogu postavljati za senatore;
• Multietnički karakter BiH se iz dana u dan nepovratno topi; očigledno je da je RS postala gotovo jednonacionalni entitet;
• Nepovratno se sužava teritorij sa bošnjačkom većinom;
• Atrofirala je unutarstranačka demokratičnost koja je neophodna za očuvanje stranačke strukture koja treba da omogućava ravnopravnost, sučeljavanje stavova i ideja i ne guši inicijative. Stranka koja nema unutarstranačku demokratiju, po logici stvari, ne može razvijati demokratsko društvo. Unutarstranačke podjele su javna tajna i bilo kakvo gibanje vodi novim podjelama i novom osipanju Stranke; Pozitivci unutar SDA su prestali da se suprotstavljaju negativcima, a taj proces „neaktivnosti“ vodi stranačkoj propasti. SDA je prepuna lažnih Bošnjaka i efemernih sdaovaca „po zanimanju“;
• Nepriznavanje genocida i nepostojanje efikasnih sankcija i procesuiranje po „Schmidtovom zakonu“ koji će sankcionisati negiranje genocida potvrda je da rat nije završen, da je započeti plan još uvijek aktivan i da novi genocid lebdi u svijesti mnogih;
• Prijedlozi SDA već odavno nisu originalni i sa vizijom, oni koji su originalni uglavnom su – glupi;
• Denunciranje neistomišljenika od strane brižljivo „iskovanih“ stranačkih kerbera koji ujedaju one koji oponiraju „njima“ iako govore i predlažu samo ono što je normalno, moralno i ljudsko;
• BiH može koračati naprijed jedino ako će se politikom baviti osviješćeni i patriotski nastrojeni pojedinci koji su intelektualno sposobni za historijske izazove, a ne pohlepne karikature koje kao da su izašle iz KGB-ovskih udžbenika. Impresivan je broj u stranačkim organima kadrova koji su enciklopedijski neobrazovani, neznalice, improvizatori, polusvjet i klasični ološi koji se „uvezivaju“ i tako održavaju, a zbog njih iz Stranke odlaze mnogi moralni, stručni i kompetentni ljudi samo iz razloga što su u brk skresali ili otvoreno rekli istinu nekom od tih malih lokalnih „careva“ i „paša“. Takvi „kadrovi“ su postali autori odluka o kojima ništa ne znaju niti razumiju, ali oni su „igrači“ od kojih zavise sudbine i životi ovog napaćenog naroda. Osnovna kadrovska referensa postala je lojalnost „nekome“…; Nekada, ne tako davno, SDA je oko sebe sa uspjehom okupljala pametne, obrazovane, kreativne i moralne osobe. Sada su takvi prava rijetkost… Ovakav kadrovski paradoks i realnost nije stihija niti slučajnost; zato je to neoprostiva greška za koju bi se trebala snositi odgovornost…?!

(nastavak slijedi)