Političko organiziranje u BiH, nažalost, počiva na principu gotovo isključivog nacionalnog političkog konstituisanja kod Srba i Hrvata i tek nešto malo drugačije (čitaj složenije) situacije kod Bošnjaka. Ovakva situacija je, u konačnici, nepovoljna i loša je za BiH i sva tri njena naroda. Ona vodi do novog oblika nacionalne partokratije i realnosti u kojoj je „bazna“ stranka važnija od naroda i od čovjeka.
Nedopustivo je da se, nakon izlaska iz jednoumlja, uporno nameće troumlje umjesto da se sve pozitivne snage u svakom narodu i u cijelom našem društvu, sa svim bogatstvom u različitosti, ujedine na putu dobra doprinoseći svaka na svom planu i u slobodnoj suradnji boljitku svakog čovjeka, svakog naroda i svih ljudi na svim prostorima u ovoj zemlji.
Bosna i Hercegovina je politički, demografski i ekonomski opustošena zemlja. Bosansko društvo je potpuno izdrobljeno i nepovratno fragmentirano što je solidna osnova za potpuno neizvjesnu budućnost. Ona je, vjerovatno, jedina zemlja na dunjaluku u kojoj bujuk osoba na njenom čelu iz sve snage žele što raniju smrt toj zemlji. Dodik i Čović autokratski vladaju na „svojim“ dijelovima bh teritorija koji su etnički gotovo očišćeni. Institucije BiH na „njihovim“ teritorijima nemaju nikakav utjecaj, a susjedne zemlje Srbija i Hrvatska se na ovim teritorijima pitaju više nego sama BiH.
Šta je odgovor Bošnjaka na ovu realnost? Ideja Bošnjaštva, kako se ona poima danas, potpuno je zaustavljena i ostala je „zaleđena“ ni na nebu ni na zemlji, tj. na stepenu narodnog pokreta oslonjenog na Islamsku vjersku zajednicu istog (bosanskog) porijekla, vjere, tradicije, jezika… SDA, kao najveća bošnjačka partija u posljednje tri decenije, ovaj historijski proces nijemo posmatra. Nacionalni razvoj ne može stajati u mjestu, SDA je trebala ili otvoriti vrata Bošnjaštva drugima (mislim da je ovaj historijski proces već nemoguć) ili potaknuti razvoj „bosanske nadnacije“ kojim bi se postojeći etnički antagonizmi smanjili. Sadašnji kurs u kojem se „Bošnjaštvo“ i „bosanstvo“ izjednačavaju je potpuno pogrešan i zakasnio.
Bošnjačka politika, koju SDA želi da reprezentira, je, zbog svoje pasivnosti i nesnalaženja, ostavila prostor za „združivanja“ hrvatske i srpske politike na štetu Bošnjaka. Politika suradnje između Srba i Hrvata od osnivanja političkih partija u BiH nikada u dužem vremenskom rasponu nije bila združena i suglasna u odnosu na Bošnjake. Očigledno je da je napravljen čvrst savez bosanskih Srba i Hrvata na štetu Bošnjaka. Ljubav i onih prekograničnih (Srba i Hrvata), sudeći po njihovim izjavama i postupcima, vrlo je upitna. SDA mora vratiti povjerenje Srba i Hrvata!
Kako?
Dragan Čović je nedavno, ponovo, bez bilo kakvog ozbiljnog konkurenta, izabran za predsjednika HDZ-a i otpočeo kongresni proces ovjere autokratije na političkoj/stranačkoj mapi BiH. U promotivnoj besjedi slavljenički je izjavio da „europska perspektiva zemlje za HDZ BiH nema alternativu“.
Prošle hefte je i Milorad Dodik na izbornom Saboru obnovio svoj novi mandat predsjednika SNSD-a.
HDZ i SNSD ne trebaju da brinu. Njihove pozicije su brojčano nadmoćne i dodatno ojačane nakon posljednjih unutarstranačkih izbora. Opozicija kod Srba i Hrvata potpuno je autanazirana.
Predstoji nam još potvrda izbora Bakira Izetbegovića za starog/novog predsjednika SDA i imat ćemo zaokruženu novu (staru) „reprezentaciju“ za predstojeće političke obračune?!
Bosanskohercegovačka historiografija, javnost, a ni sama SDA, nisu do sada na adekvatan način valorizirali historijsku ulogu SDA. Očigledno je da je u osnivanju nastala kao pokret, ali kondenzirani slijed događaja oblikovao je njenu fizionomiju i logičnim slijedom transformirao ju je u partiju bez jasnog definisanja osnovnog načela: da li je to nacionalna stranka (isključivo) bošnjačkog naroda.
Bilo kako bilo, SDA je u javnosti i glasačima stavljena u poziciju ključne i isključivo bošnjačke stranke. Pojedinci nebošnjaci, njeni pripadnici ili češće funkcioneri, samo su izuzetak koji potvrđuje pravilo.
Generalno, SDA ima golem problem sa percepcijom stvarnosti. Ona plovi suvremenošću na naslagama simbolike i starih zasluga na narativu „krvi i tla“ što je, u suštini, velikosrpski koncept. To je anahron i potpuno prevaziđen politički koncept.
Ne može se na velikosrpski koncept odgovarati istom ideologijom.
U Bosni sve što je loše iz dana u dan postaje još lošije! SDA, kao „temeljna stranka bošnjačkog naroda“ već godinama odlučno radi na „promjenama“ i rezultat je, bez obzira na njene (eventualne dobre) namjere, odlučan hod unatrag ili još odlučnije tapkanje u mjestu. U stanju ubrzanog pada naniže bosanskog društva najveću odgovornost kod Bošnjaka neosporno ima SDA.
Sve što joj se trenutno dešava, a dešava joj se puno toga lošeg, Stranka demokratske akcije u potpunosti je zaslužila, jer je to učinila, uglavnom, sama sebi, a ne pod pritiskom nekih objektivnih problema, sudružnika u vlasti, političkih konkurenata ili nekim magičnim stranim silama potpomognutih teorijama zavjere…
Postojeća kadrovska baza sdaovaca je većinom bulumenta naprečac i hibridno kultiviranih i poluobrazovanih prostaka s mutacijom i osobenostima skakavaca koji proždiru sve čega se dočepaju, uništavajući čitave gradove i ostavljaući za sobom pustoš unesrećujući desetine hiljada ljudi. Okosnica ovog soja ljudi su likovi koji „planiraju“ našu budućnost bez našeg pristanka. Oskudno obrazovani oni su samovoljno ukalupljeni i indoktrinirani u umijeću laganja i obmane u impresivnim gabaritima, istovremeno busajući se u prsa grmeći o svom moralu i vjeri.
Stoga, SDA mora jasno definirati svoju buduću fizionomiju; odrediti istinske prioritete, jer to nije pitanje izbora ili Kongresa nego nužde i moranja, a ne da se suština njenog djelovanja usmjerava i iscrpljuje na pokušajima diskreditacije ove ili one kantonalne vlade, otimanja za kadrovske pozicije ili zatrpavanje javnosti, u suštini nebitnim, problemom direktorice CUM-a i valoriziranja njenog (ne)uspješnog rada kao da je to najvažnija institucija u BiH.
(nastavak slijedi)
