Dodik je, trenutno, najopasniji čovjek Bosne. Njegov dugogodišnji projekat izgradnje nove vrste ljudskog bića – bosanskog čistokrvnog Srbina dospijeva u ozbiljnu krizu. Karakteristike tog mitskog bića je sposobnost da uživa u čarima nacionalizma i velikosrpstva u gotovo idiličnom zanosu dok je svuda oko njega belaj, stradanje, siromaštvo i očaj. Njegov projekat i transformacija je, po logici, međunarodnoj diplomaciji i matematici, osuđen na propast.
Naravno, preumorni smo čekajući tu propast projekta i njegova autora. Lik je ustrajan da niti jednu nevolju i ideju o propasti Bosne ne odlaže ni za naredni dan. Svu bol, nedaće i belaje dunjaluka, da je u stanju, istresao bi danas i odmah na krhka pleća Bosne umorne od njegovih sranja. Čitava režimska mašinerija RS-a radi punom parom da moćnim ideološkim ventilatorima i manipulativnim agitpropovskim tehnikama strateški okrenutim na sve četiri strane svijeta ta sranja rasprše što dalje i što više.
Helem, do guše smo u govnima. Generacije mladih ljudi u RS-u (nije mahane ni ostalim dijelovima BiH, pa i šire naravno) su nepovratno izgubljene u gebelsovskim ideološkim izmaglicama i fatamorganama velikosrpstva, isključivosti svih vrsta i netolerancije prema drugom i drugačijem.
To, uopće, ne znači da i mi ostali nemamo problema s Dodikovim projektom, konstruktom i pogonom za masovnu proizvodnju kretenizma.
Za analizu ovog fenomena ima posla i za dobre stručnjake medicinske struke. Kao nekvalificiran po ovom pitanju mogu samo nagađati – radi se o, historijski prepoznatljivoj, opsesiji održanja na vlasti po svaku cijenu – baš svaku. Dubokom kompleksu nerealizirane osobe koja mora sebi da obezbijedi „časno mjesto u svetoj i svijetloj srpskoj istoriji“. Fabriciranjem problema i mržnje (koja zatvara um i „omekšava“ tlo za manipulaciju) pokušava se prikriti ekonomska, društvena i politička neuspjelost projekta Republika Srpska i naglašan osjećaj isključivosti prema drugom/drugima i jednostavno – otimačina tla i teritorija. Na koncu, radi se o „mesijanskoj“ opsjednutosti i izjednačavanju vlastitog lika i djela sa sudbinom naroda, entiteta…
Radi se, također, o čestoj bolesti u ljudskoj istoriji, dovoljno je samo malo okrenuti glavu i pogledati u točak istorije.
I nije uopće tačno da je to politika privida i bez ideje. Možda mi nerealno očekujemo od Dodika neke velike i bombastične riječi, ekonomske planove, programe, perestrojke…
Ono što čujemo od Dodika je samo neselektivna i neodmjerena retorika.
Ono što ne želimo da čujemo je upravo ono što slušamo svaki dan: Dodik želi secesiju, želi samostalnost RS, priključenje RS-a Srbiji, želi Veliku Srbiju…
I da, šta ćemo kada uskoro ne bude Dodika?
Ništa, doći će gori/a od njega.
Kako i zašto?
Društvo i politika koji tako ustrajno i temeljito godinama prave golema sranja ne mijenjaju se promjenom glavnog Baje. Promjena je jedino moguća temeljitom inventurom, samootrežnjenjem, spoznajom i prihvatanjem otplate teških dugova prošlosti, mitova, zločina…, i da neko iz RS-a čvrsto prisegne da će u budućnosti prestati sa sranjima. Sudeći po prošlosti sumnjičav sam u ovakvu katarzu zbog odsustva ozbiljnih i funkcionalnih institucija.
Jer, ako između Dodika i nekog budućeg Dodika ili Dodikovce nema nikakve ideološke, sistemske i suštinske razlike osim u veličini dupeta u ključnim stolicama ništa se promijeniti neće zbog autizma apolitičnih građana.
Ništa se ozbiljnije promijeniti neće ako se otpusti malo (nečiste) krvi. Ako se u zavjetrinu skloni jedan korumpirani i osioni vođa koji se “malo” zanio i “malo” prećerao, a sklanjanje ne okonča pravnim i sudskim epilogom. Treba se obračunati sa ideologijom haosa, destrukcije i vladajućeg narativa u RS-u o “božanskoj” i nacionalnoj naravi vođe koji ucjenama i uslovljavanjima dobija sve što hoće. Umjesto da ga uhapse “oni” pregovaraju sa njim i tetoše ga kao počasnog učesnika međunarodnih konferencija o ničemu.
Doduše, ima i drugi način.
Toljaga (međunarodne zajednice).
Treći put, trenutno, zbog naše nesposobnosti i ahmakluka ne vidim, jer se glavne bitke i rasprave vode oko toga da li je efikasnija čakija ili teretana ili da li je važnije raditi nožne, guzne ili moždane mišiće.
A ašićare se vidi. Dobitna kombinacija za Bosnu je pragma na osnovama tri predočena prijedloga.
Današnji sastanak koalicionih partnera u Istočnom Sarajevu i deblokiranje namjerno izazvanih blokada nije na tom fonu.
