Obzirom da je vrijeme godišnjih odmora najbolje je preozbiljne stvari okrenuti na zajebanciju.
Plaho nasekiran društvom bez političke forme, nadaleko poznatom državom i ljudima dezorjentisanim u vremenu, količinom gluposti i brojnošću budala u Bosni, koje pronicljivo opažaju i najsitnije greške drugih, a ne vide svoje balvane, odlučio Marko Tulije Ciceron da po prvi put dođe među Bosance i ispičkara sve redom, ibreteći se što ti čudni insani ništa ne poduzimaju kako bi popravili sopstveno stanje.
Sa sarajevskog aerodroma do Laktaša lično ga je helikopterom odvezao Ramo Isak. Vožnja Ciceronu nije bila baš najprijatnija, obzirom da je čitavim putem od Rame Mali kmečao odpozada zato što ne može da se vozi na prednjem sjedištu helikoptera.
Doček u Laktašima bio je kako dolikuje umnoj glavi i velikom državniku: čvrsti redovi lojalnih, odanih, ulizica, poltrona, snishodljivaca, poslušnika, dupelizaca, dugi aplauzi, prazna slama, srdačni osmjesi, rijeke sekreta od rektalnog alpinizma, gomile budalaština, gromoglasne ovacije, talambasi, svirači, trubači, pioniri od kojih je polovica nosila titovke a polovina kokarde, narodne nošnje i stare guslarske pjesme.
Iskonski ubijeđen i pomiren da dunjaluk vrvi od granica, limita i ograničenja, kako u geografiji, kulturi i društvu u cjelini (posebno u politici), isto tako i u sferi uma, kulture (pogotovo filma) – čak i pornografije, ipak je Ciceron bio nemalo iznenađen ograničenim umovima i inteligencijom lokalnih političara. Poseban dojam na njega, kao što rekoh, ostavili su srpski političari, prije svega Dodik i Stevandić, i njihovi ograničeni umovi koji, po njihovoj sopstvenoj matematici, dosežu do nebeskih visina i da su, po onoj narodnoj – Ćosićevoj, jači od sudbine, te da im ništa ne može ni američki ambasador ni Evropska unija. Njihovi umovi su toliko jaki i snažni, taman – šta ja znam – ko, na primjer, granice RS-a.
Tulije je u ugodnom i prijateljskom razgovoru najdobronamjernije skrenuo pažnju Dodiku da ni jedna nacija ne može preživjeti svoje budale, čak i preambiciozne, ako se zaklanjaju iza monolita naroda, parlamentarnih odluka i izbornih rezultata. Amerikanci ponajmanje trpe izdaju. Sopstveni narod ne možeš lagati čitavo vrijeme, jer će narod ubrzo morati povjerovati svojim praznim stomacima i međunarodnim kreditorima. Opozicija stidljivo, ali ipak počinje da kruži oko Banskih dvora i vladarskih vila. Džaba je tu arlaukanje o izdajnicima u sopstvenim redovima, teorijama zavjere i zazivanje srpskih žrtava od vremena Rimskoga carstva. Zalud su pokušaji stranačkih kerbera i vjernih, takozvanih koalicionih narodnih sluga, nastalih od sopstvenog otpadnog kadrovskog materijala SNSD-a, da dopru do srčanih dubina svakog Srbina u zaštiti „duše nacije“. Džaba je nuđenja narodu mišljenja umjesto činjenica, lažnih ruskih perspektiva i pravde umjesto istine. Pravdu prema narodu valja sačuvati i njegovati.
Trenutno, Dodik i Stevandić, poput nekadašnjih Mirka i Slavka, primitivnom retorikom i agresivnom velikosrpskom i četničkom indoktrinacijom, kao mitski srpski div-junaci satiru čitave čete mrskih američkih, britanskih i evropskih okupatora i domaćih izdajnika, i „nepokolebljivo“ stoje na braniku Republike Srpske.
Ne može to potrajati dugo.
Marko strpljivo naučava Milorada da je prekapacitiran za destrukciju velikih razmjera, da je samo budala ustrajna u pravljenju i ponavljanju istih grešaka. Poziva ga da provjeri tu viševjekovnu mudrost sa Vučićem i Milanovićem, da proba da se malo primiri i da ubuduće ne pravi velika sranja u okviru svojih malih mogućnosti.
Dodiku je iskreno i bez uvijanja saopštio da ima ozbiljnih problema s egom, secesionističkom i ruskom politikom, da nema osobe u historiji koja sve može, da je vrijeme da podvije repić, da će – kako je krenuo – brzo dobiti po pičci i da je pred izlaznim vratima.
Tulije je (izgleda zabadava) Miloradu pokušavao objasniti da od njegova starorimskog vakta (pa i ranije) pa do današnjijeh dana, ipak, postoje neka osnovna, zajednička i opća načela politike i diplomatskih manira po kojima je nedopustivo:
- Psovanje genocida u Srebrenici;
- Nepoštivanje statusa, lika i djela i odluka visokog predstavnika;
- Najbrutalnije vrijeđanje stranih diplomata i predstavnika međunarodne zajednice;
- Guranje prsta u oko Amerikancima i Britancima;
- Napad na ustavnopravni poredak suverene države;
- Demontaža Dejtonskog mirovnog sporazuma;
- Širenje mržnje, konfuzije i podjela;
- Pozivanje na (miran) razlaz (kad je to na Balkanu bio miran razlaz) i „izvorni Dejton“ (izvorni dejton je Republika BiH);
- Uzeti za savjetnika i branioca pred istorijom Nenada Kecmanovića, čija analitika, u posljednje vrijeme, se širi i na domen geopolitike i natezanje „teorije“ po kojoj slučaj „RS-a“ presudno utječe i na globalne odnose u Svijetu (ha ha ha). Njegov jezik je toliko vremena na Miloradovoj stražnjici da je naprosto srastao s njom. Uklanjanje i razdvajanje je, zbog dugotrajnosti, veoma rizičan postupak koji bi se morao raditi špahtlom ili hirurškom intervencijom. U jednom se, bivši svašta-nešto, odao: „bije se presudna bitka ne samo za opstanak RS, nego i srpskog svijeta, srpskih zemalja i kolektivnih Srba”, obrazlaže Kecmanović;
- Organizirati i manipulirati mitinzima podrške, naručivati istupe političara, hvalospjeve umjetnika, novinara, intelektualaca, pionira i guslara…
Po povratku u Sarajevo, kako priliči visokom gostu, Ciceron se prošetao sarajevskim crvenim tepihom, gdje su ga ljubazni domaćini i iz pozicije i opozicije zamolili da u duhu svoje viševjekovne reputacije da nekoliko prijedloga i savjeta za razrješenje složenih bosanskih zavrzlama.
Tulije se zbunjeno češkao po glavi, dugo lijevom rukom gladio bradu, desnom u džepu igrao biijara i veselo društvo svih boja više pitao nego mudrovao.
Posebno ga je zanimalo:
Ko je projektovao najveće zgrade po Sarajevu?
Kome smeta SFF i zašto? (Fakat, kome i zašto?)
Kako to da se četništvo promovira u srcu i na srcu Sarajeva?
Kako je moguće da je Vučić garant stabilnosti, prosperiteta, teritorijalnog integriteta i suvereniteta na Balkanu?
Zašto u Bosni nema dana žalosti zbog tragedije u Gradačcu, ili barem minute šutnje na SFF-u?
Čemu služe vatrometi u Sarajevu?
Zašto se u Bosni ljudi djele po partijama a ne po ljudskosti?
Ima li u Sarajevu ljudi i omladine koji išta sem cerekanja znaju?
…
Hajd zdravo!
