Dočekujem još jednu zoru. Oko mene oblak dima, crno vino, umilne oči Željke Cvijanović i politička filozofija Milorada Dodika.
Bogme i ovi „naši“.
Znam. Sve je više razloga za dolazak kraja Svijeta ili da šta pogolemo krhne u Zemlju.
Aktuelni razlozi moje pojačane anksioznosti su, kao i uvijek, brojni. Nedavno je održano Prvo (bezbeli – historijsko) evropsko prvenstvo u seksu, na kojem je uz veliku borbu i zalaganje, trud, rad i samo rad, tako rekući – za prsa, pobijedila Hrvatica iz Lijepe naše i osvojila blizu milion eura.
Uz dobre i kvalitetne pripreme uspjeh je neizostavan.
Pobjednica se iskreno, na sve četiri strane Svijeta, zahvalila na prikupljenim bodovima navijačima, lovi, masovnoj podršci, organizatorima i Švedskoj seks federaciji koja se, za sada, blago opire ozvaničenju seksa kao sportske discipline (oko spaljivanja svetih knjiga se ne opire). Takmičenje su, po običaju, pratile i afere (začudo – ne seksualne), što ne iznenađuje, jer je glavni menadžer bio Bosanac iz, nećete vjerovati – Topuzova Polja.
Gdje se Bosanac prihvati organizacije neminovno slijede – sranja.
Ovo takmičenje odisalo je znojem, pokazane su zavidne razine izdržljivosti, tehnike, kreativnosti i maštovitosti. Bilo je i slabosti: učesnici nisu donijeli ni zastave svojih zemalja, pojavili su se krišom snimani video uradci, koji su počeli da kolaju crnim tržištem, prouzrokovani su finansijski gubici i narušena reputacija nekim akterima.
S druge strane pokazalo se – posla ima kad se i ko hoće raditi.
Važno je istaknuti da Bosna nije imala učesnika na ovoj prestižnoj smotri. I da smo imali, morao bi se krojiti po nacionalnom ključu.
Dosta o švedskom takmičenju.
Nekako u isto vrijeme mnogo južnije – u brdovitoj Bosni – održano je niz vrlo „ozbiljnih“ političkih sastanaka koji se, atmosferom, rezultatima i suštinom, u pet deka i svijetla obraza, mogu usporediti sa ovim švedskim. Zlobnici tvrde da su neki od učesnika ove dvije smotre svjesno zamijenili mjesta i samu suštinu ova dva natjecanja – političku i porno industriju. Ne čudi. Tehnike su isprepletane: zavođenje, prepadanje, kanibalizam, duboki uzdasi, masaže različitih dijelova tijela i teritorija; teritorijalnih oblasti i tjelesnih zona, izdržljivost, poze, ucjene, agresivnost, adrenalin, retorika, dahtanje, prljav govor, psovke, poniznost, promjene partnera – jedan na dva, dva na jedan…
Zvuči potpuno nevjerovatno da je potpuno isti i zaključak nakon oba ova takmičenja: „Da budemo iskreni, situacija nije dobra. Stvarno smo uništeni trenutnom situacijom i nemamo pojma kako će ovo završiti”.
Da sve ne bi izmaknulo kontroli brinuli su se međunarodni suci i poklisari koji su dužni da u nenormalnosti održe privid normalnosti, reda i legalnosti.
Čestitamo takmičarkama i takmičarima, njihovim trenerima, mentorima i zemljama pobjednicama.
Prelazimo na detalje i najnovije ocjene i ostvarenja bosanske političke pornografije, tj., ovog drugog takmičenja u proizvodnji domaćeg kretenizma.
Da krenem od zaključka. Bosna (još jednom, nakon dešavanja od Konjica do danas, potvrđeno) je društvo i država bez minimuma političke forme i osnovnih institucija. Od kako je svijeta i vijeka sva društva i države jačaju, grade i učvršćuju svoje institucije. Jedino u Bosni dobro plaćeni političari su zaduženi i s ponosom razvaljuju ono malo postojećih zajedničkih i državnih institucija.
U javni prostor odašilje se retorika koja ne rezultira nikakvim političkim dobrom, nego samo približava i osnažuje savez Srba i Hrvata na štetu Bošnjaka i Bosanaca i još jednom potvrđuje bosanski aksiom da se jačanje Bosne i Bosanstva ne ostvaruje konfrontacijama nego tolerancijom.
Zlonamjernici će, naravno, odmah uskočiti s ubojitim cinizmom – ja, i!?
Kako izaći iz začaranog kruga?
Teorijski, vrlo jednostavno, praktično – gotovo nemoguće.
Evo nekoliko (besplatnih) ideja.
Vrijedilo bi pokušati s političke scene ukloniti gomile (barem lokalnih općinskih) „političara“ bez pokrića, samozvanih lidera bez stranaka, bez muda, intelektualnih, organizacionih i bilo kakvih upotrebljivih sposobnosti.
S političke scene trebaju otići akteri (većina ih je takvih) koji politiku i stranački angažman shvataju kao rastaljivački proces raspodjele državne uprave, državnih resursa i stolica, a nikako kao kreaciju dugoročne državne i stranačke politike.
Ozvaničiti i formirati snažan državni seksualni savez, uključujući kontrolni instrumentarij i paket međunarodnih zvaničnika kao i visokog predstavnika za ovu oblast.
U Bosni je „poremećenost“ i konfuzija normirana kao standard, nema glasa suprotstavljanjima devijacijama društva. Politika je ovdje – jebavanje u zdrav mozak. Krivi smo. Svi. Jer, ne suprotstavljamo se ni lično ni kolektivno moralnim i društvenim poremećenostima u svim aspektima. Nezainteresovano posmatramo, s tendencijom prihvatanja, mirenja i pokoravanja.
Postoji dobra (čini mi se) turska poslovica koja, tamo-vamo, glasi: „Kada budale i klovnovi nahrle u palaču, ne postaju kraljevi. Palača postaje cirkus i mačije jebalište“.
Sodomo i Gomoro!
