PRČKA MILE MEČKU NA GRMEČU (I KOZARI)

Eh, plaho je hafifno znanje da bi se racionalizirao najnoviji izliv prostakluka, psovki i proseravanja koje nam priredi Vis(o)ki Dilber u ovih nekoliko dana od Konjica preko Kozare do danas.

Sabur. Ne padajte odmah u safru. Nemojte se plaho sikirati, budite optimistični, ljudski život u Bosni i okruženju, ionako, nije ništa drugo do neprestano prevazilaženje svakodnevnih frustracija.

Navikli smo, a i općepoznato je, da stanje ovdje nije normalno. Već odavno.

Dakle, kako se u bogatoj ponudi bjelosvjetskih i naših domaćih sranja: nove sumanute pucnjave u Hrvatskoj (ovaj put), namjernog gaženja autom (Brate, to je to), silovanja, ubistava čekićem, nereda u Francuskoj, kontraofanzive Ukrajine, Putinovih muka, tropske klime u Bosni, prelaska Džeke u Fenerbahče i promahe koja je posebno opasna u ovim temperaturnim oscilacijama, Dodik dočepao naslovnica i udarnih vijesti u regionu (a bogme i šire)?

Stara je ovo priča, a uzroci dobro poznati. Znate ono – Dodikova ( i ne samo njegova) opsesivna želja da svi Srbi žive u jednoj državi. Kakav je vakat i kako je krenulo jedan od meni dražih Srba, Mitar Tarabić, opet bi mogao biti u pravu kada zbori o danu koji će neminovno doći – da će svi Srbi stati pod jednu šljivu.

Držimo se, ipak, našeg bosanskog Srbina. Ma koliko izgledalo morbidno, imam izvjesne simpatije prema Bajinom ponašanju u posljednje vrijeme. Hem što je, i za balkanske standarde, kurčevit, hem što iz petnih žila radi za Tarabića, hem što će svojim djelovanjem  ukinuti RS i, na koncu, dohakati sam sebi.

Vala, i vakat je.

Najnoviji zaplet u bosanskoj safunici počeo je, kao što istaknuh, u Konjicu i za sada je, na sreću, sijelo okončano, moglo bi se ustvrditi, gotovo mirnodopski; nije bilo marisane, nabijanja na kolac, potezanja pištoljima, noževima, kamama i sabljama. Atmosfera je, sve u svemu, bila super, uprkos prisustvu velikog broja idiota. Uglavnom se samo psovalo, vrijeđalo i pljuvalo.

Produkcija neprijatelja i neprijateljstava u Bosni dobila je novi zamah. Kasnije smo dobili brojna uvjeravanja da ono što se desilo, zapravo se i nije dešavalo. Ali, vjerovatno je do nas samih. Kad se kofrčimo i vjerujemo više sopstvenim očima nego procjenama i ocjenama Vođe koji umješno reciklira stare prevaziđene ideje u novom pakovanju.

Kako se suprotstaviti prostaklucima i ahmacima na domaćoj (čuj) političkoj sceni?

Koristiti komparativne prednosti nadaleko poznate srbijanske politike. Bosnu ponovo napraviti Republikom, Velikom Bosnom, ukinuti konstitutivnost, priznati Kosovo, teritorijalno izaći na Jadran, Alpe i Dunav, i našim vođama dati najmanje pet sedmogodišnjih mandata, uvesti funkcije dva zamjenika predsjednika Predsjedništva (Sejdo I i Sejdo II), kućne ljubimce predsjednika partija poslati za ambasadore u najvažnije svjetske diplomatske destinacije… Vidite, rješenja je ipak puno.

Benefiti ovakvog pregalaštva: daljnje uzdizanje autokratije, nastavak međusobnog klanja, iseljavanja, umiranja, curenja širom svijeta, nastanak desetina novih „autohtonih“ partija… Sve je dobro dok je u sedlu Jedan – naš Vođa.

Upravo posljednji događaji zorno pokazuju nužnost daljnjeg postojanja visokog predstavnika i čitave armade međunarodnih poklisara koji će omogućiti kakav-takav fair play valjanja u bosanskom političkom blatu, ispraznoj retorici, iritirajućoj površnosti, prostakluku, elementarnoj neodgojenosti, diktaturi Vođe i potpunom odsustvu bilo kakave vizije i morala.

Navikli smo, površnost je prvo ime bosanske politike.

Gdje je u svoj ovoj frci Islamska zajednica i reis?

Prije odgovora još jedna ispovijed. Odavno,  jedna od najiritantnijih tema i „ozbiljnih“ rasprava su mi gotovo beskonačna naklapanja o sekularizmu njegovim interpretacijama i manifestacijama. Da pojednostavim, spadam u onu grupu rijetkih koja smatra da Islamska zajednica i reis zaista treba da se bave politikom. To je mnogo bolje, korisnije i poštenije nego se baviti kvazi politikom, politikanstvom i folklorom.

Dakle, predlažem da reis efendi, ukoliko mu je ostalo kakvih potvrdih postbajramskih gurabija, pozove i njima počasti ove naše đuturume i „političku elitu“, te im održi vaz o tome kako su krali, kako previše vole vlast, da se pišaju po svim žrtvama svog naroda…

Krajnje je vrijeme da neko magarcima kaže da se uhvate posla, manu svađa i sujeta i da se prihvate – POSLA.  

Nema, niti će biti,nikave fajde od jalovog zazivanja nekih kosmičkih sila iz drugih galaksija, političke volje ili bijele vile koja dolazi niotkuda i rješava stvar.

Tačak.