Sjedim vam ja tako – kući sam, vikend je, od jutra s guza na guz, u iskonskoj insanskoj dilemi – da li zlatno šutjeti il’ pred svinje bisere bacati.
Džaba, šutjeti se ne može i bi insan hudi na guzicu prozborio da mu usta zapečate.
Stoga, nešto kontam, danas bi mogli o sve raširenijoj i aktuelnoj insanskoj sorti i njihovom vrtoglavom društvenom uspjehu – o dilberima.
Priče i naravoučenije se lakše progutaju kad se začine s vicem.
Znatel’ onaj o Medinoj listi za odstrel?
Da zbrzam skraćenu verziju. Dekorisati i ukrašavati dodatnim mirođijama i likovima možete i sami.
Helem, U jednoj Velikoj šumi iza sedam brda i sedam dola iznenada se među životinjama pronio glas kako je glavni baja – Medo puko i popizdio iz nepoznatih razloga, te da je u svom nemiru i anksioznosti sastavio Listu za odstrel. Kolektivna histerija u šumi se munjevito (k'o i svaki trač) širi, unezvjerenost raste, ljekari imaju pune ruke posla zbog anksioznosti i bolovanja, a Zolofta je nestalo iz svih šumskih apoteka.
Divlje životinje su postale još divljije. Strah se uvukao u najdublje kutke Velike šume i u svaku zvijer.
Nakon izvjesnog vremena sazvan je sveživotinjski sindikalni sabor da se vidi kako riješiti slučaj i gubitke u ljudstvu, zvjerstvu i materijalu svesti na najmanju moguću mjeru. Nakon dugog vijećanja izabran je izaslanik (povjerenik, emisar, medijator) – Vuk, koji će otići do Mede i izvidjeti kako stoje stvari s Listom za odstrel. Zateče ga mrzovoljnog kako piše roman. Bijaše došao do 42. strane.
Audijencija otprilike ide ovako (prepričavam po krhkom sjećanju):
Vuk: Dobar dan Medo.
Medo: Dobar dan Vuče.
Vuk: Jel’, bogati, imaš li ti kakvu Listu za odstrel?
Medo: Imam.
Vuk: (nakon dugog oklijevanja) Jesam li ja na toj listi?
Medo: Jesi.
Pokunji se Vuk, snuždi, prenese ostalim životinjama detalje bilateralnih razgovora i – vidi čuda – nestane ga za par dana.
Nakon par dana strah i neizvjesnost počinju da sapliću hajvane sa svake strane, da se uvlače u kosti i vrijeme je da se na drugom sveživotinjskom saboru odredi drugi glasnik / pregovarač – lisica.
Lisica: Selam ‘alejk Medo.
Medo: ‘alejke selam Lijo.
Lisica: Jel’, bogati Medo, imaš li ti kakvu Listu za odstrel?
Medo: Imam.
Lisica: Jesam li ja na toj listi?
Medo: Jesi.
Pokunji se Stara nana Lija, podvi rep, počinje gristi nokte , plaho se snuždi, prenese ostalim životinjama detalje razgovora sa Medom i – vidi jopet čuda – nestane i nje za par dana.
Tek sada nastaje opća pometnja i haos, propaganda i agitacija uzimaju danak… Niko ne smije kod Mede. Nekako naćeraju, nakon održanog kongresa, Zeku.
Zeko: Vozdra Medo.
Medo: Vozdra Zeko.
Zeko: Jel’, bogati Medo, imaš li ti kakvu Listu za odstrel?
Medo: Imam.
Zeko: Jesam li ja, jarane, na toj listi?
Medo: Jesi jarane.
Zeko: A možeš li me, majke ti, izbrisati?
Medo: Bezbeli da mogu jarane.
Od tada pa nadalje opet se je vratila harmonija, sloga i mir u Veliku šumu.
Naravoučenje: komunikacija i konsultacije sa dilberima, hajvanima i sindikalistima su čudo (neviđeno – što bi rekao jedan eminentni sarajevski intelektualac).
Da ne dangubim, namah stiskam muda, šiljim plajvaz i krećem u akciju. Po običaju, slijedi analiza i u(na)kazivanje.
Ako slijedimo logiku da je u Bosni i (posebno) okruženju, u vremenskim, misaonim i kulturološkim koordinatama, prostor napučen duducima, spletkarima, šibicarima, šanerima i DILBERIMA, različitih vrsta i podvrsta, onda moramo strepiti da „stvari“ odu u 3 LPM.
Dilber je fukara bez duha i šarma. Jedino seksualno iskustvo mu je zajebavanje drugih i perverzije koje uključuju mozak. Njemu je balvan u svome oku manji od trunke u oku mojemu i meni bližnjima. On se je ozbiljno strunio i nahladio uporno penjući se strmim stazama ka „visokim mjestima“, nebi li za zahvalu dahtanja i puzanja na koljenima dobio slatki kolačić (direktorske) funkcije. Kako je krenuo ubrzo će svako ime u njegovu telefonskom imeniku biti nedostupno.
U uspješnim društvima napreduju najpametniji, najsposobniji, najefikasniji, najpošteniji i najobrazovaniji. Dilberi su pobornici guzicokratskog sistema u kojem se društvena ukorijenjenost i uspješnost mjeri koliko je ko duboko uvučen u određeno dupe i koliko je dotično (određeno) dupe pozicionirano na „Visokom mjestu“. Veoma je važno da uspješan dilber umije umilno, suptilno i elokventno da sije pohvale guzici oko i u kojoj se vrti. Nesreća je što se smrad brzo širi i društvo postaje „kontaminirano“ naslagama govana u kojima se svi gušimo.
Gdje su uzroci ovakvog udarničkog pregalaštva i upornosti?
Očigledno u činjenici da se u svijesti dilbera dugi niz godina nagomilavala i akumulirala neka frustrirajuća politička nezadovoljstva, neiživljeni kompleksi i hronična nedojebanost, koje su morale uzeti danak u domenu mentalnog zdravlja, moralne i političke krize i urušavanju nekih ideala.
Rezultat – neselektivno pišanje i sijanje belaja na sve četiri strane svijeta; njegova retorika i logika postaju radioaktivni, počinju frankeštajnske metamorfoze nakon kojih hrabri komarac počinje da drži ders lisicama, vukovima i međedima.
Ima li lijeka ovoj sorti?
Svakako. Sem smrti za svaku boljku lijek postoji.
Seljačka politika najuspješnije se liječi – goveđom žilom.
