HEJ, PUČE PUŠKA!

Hej!  I dalje pucaju puške po čitavoj Bosni. Opet smo u sudbonosnim bitkama i pred dalekosežnim i sudbonosnim  odlukama koje će odrediti našu sudbinu, koja se jedva (ne)nazire tamo negdje daleko na kraju nekog tunela. Kako je krenulo, najvjerovatnije – u tuđini. Bitke još uvijek nisu oružane iako i takve nisu isključene. Ali, no sikiriki, budni smo, otvorili smo, najzad, jedno oko kojim pratimo društveno-političku situaciju u zemlji, okruženju, Svijetu i Mliječnom putu. I oružje ćemo upotrijebiti – kako ono ide – ako bude zatrebalo. Ramazan (ne Ramzan – O Ramzaneee Srbineee!) se približava tako da će Skakini topići biti ispolirani i (za boj) spremni. Općepoznato je da najbolje tenkovske divizije ima Vatikan a najbolje topovske baterije Islamska zajednica. SPC se uglavnom drži knjige i SANU (ova tema malo je duža, vidjeti detalje na drugim mjestima ili ranijim tekstovima).

Kakvo je trenutno stanje na (političkom) terenu?

Još uvijek ludi handre zbunjene. Bošnjaci su još uvijek, po Dodiku, Turci i muslimani koje bi, iz njegove percepcije i percepcije većine Srba, napokon trebalo (uspješno) vratiti u „veru pradedovsku“ i „dobre stare Srbe“.

Promjena državne bh vlasti i skori dolazak proljeća kao da je malo otoplilo džemre pa (hrvatsko) cvijeće, mensečini, nekako jače i ljepše miriše.

Raduje nas i drastično poboljšavanje klime i približavanje unutar bošnjačkog, odnosno bosanskog korpusa. Ta, do sada raspršena lepeza i spektar svih mogućih (pro)bosanskih partija u „političkom Sarajevu“ od, kako vele, ekstremno desnih, onih centralnih, pa do onih na lijevom – građanskom spektru, preko onih manje, (o)srednje ili više pederskih najzad je, hvala dragom Bogu, konačno harmonizirana. Sve su do jedne saglasne da su u sastavu bošnjačke reprezentacije u budućim vladama na svim nivoima.

Preko svojih dobro obaviještenih izvora iz kafane dobio sam provjerene informacije da i SDA, napokon, (pojačajte pažnju – slijedi kopernikanski i dijalektički šok i obrt) pokazuje želju i volju da stvari pokrene s mrtve tačke i da se polomi praveći ozbiljne zaokrete u svojoj dosadašnjoj politici. Posljednjih mjeseci se gorljivije nego HDZ zalaže za legitimno bošnjačko predstavljanje. Kadrovski principi su, također, dodatno usavršeni i postali strožiji. Nema više cile-mile. Nema kukumakanja nad okolnostima niti naricanja zbog prosutog mlijeka. Uspostavljen je sistem i principi. Dokazi ljubavi prema vlasti, ideji i – znate već čemu, odnosno komu (treba li zaista da vam crtam?)– mora se dokazivati što glasnijim dokazima mržnje i neprijateljstva prema političkim oponentima. Svi su poželjni u priželjkivanoj koaliciji osim pedera, ašićare kvislinga i dušmana, odnosno izdajnika. Osnovni kadrovski principi od sada i ubuduće ima da budu: čestitost, poštenje, inteligencija, ozbiljna naobrazba i kvalifikacije. Previše visoki kriteriji usred ambijenta odsustva bilo kakvih kriterija.

Christian Schmidt, čovjek velikog iskustva, čestita srca, raskošne naobrazbe, trapavih izjava o genocidu i osebujna intelekta koji odslikava dušu Evrope, je u (pred)izbornoj noći, omađijan ili ne, pod narkoticima ili ne, pod Hypo hipotekama ili identitetskim natruhama kurčevito gurnuo ruku u zmijsko gnijezdo donoseći „izbalansiranu odluku“ nalik na qwrc kojom nas je o jadu zabavio. Njegove izmjene izbornog zakona u izbornoj noći kao da su na osnovama birvaktile francuske (naravno francuske, ne njemačke) ratne propagande koja je tvrdila da: „Njemačka (u našem slučaju bošnjačka) mokraća smrdi više nego kod ostalih nacija (pogađajte kojih)“. Ruke su mu, za sada, duboko u džepovima prebirajući jajca i još uvijek ne znamo hoće li se zatresti gora ili će se roditi miš.

Kako ono kažu: „Ne guzi lijep nego uporan“.

Vrlo je izvjesno da će mu uskoro spasti goleme naslage silikonskih sisa, botoksa i fejsliftinga te da će se simpatični đuturum pretvoriti u zvijer.

Saznat ćemo vrlo brzo.

Veselo nema šta.

Idealisti i (nacional)romantičari su, još jednom, poslije ovih izbora pali u veći krug anksioznosti ne mireći se i ne shvatajući da se političari, najvećim dijelom, politikom bave ne da bi ostvarili čist vazduh, klimatske promjene, snove, ideje, ideale, vizije, vrijednosti i programe, nego zbog moći, novca, novca, moći, moći novca, seksa, trica i ku(r)čina i ministarskih fotelja.

Navikli smo i bezbroj puta do sada vidjeli da Bosnom vladaju društva jednog lica, udruženja udruženog nerada i jagme za resursima koja bježe od uspostave sistema, zakonitosti i funkcionalne države k'o đavo od krsta i zato se, kada im istekne rok trajanja, pretvaraju u halapljive vukove koji kolju sve što im padne u krilo zaklanjajući se iza zaštite nacionalnih interesa, umjesto da klepe ušima, skontaju realnost i pređu u (konstruktivnu) opoziciju.

Jok, vlast traba zadržati po svaku cijenu. Baš svaku.

Dosta ovaj put. Da dodatno ne kvarim mnoga ionako poljuljana prijateljstva zbog „ideoloških“ razloga.

Nema i ne radi se u ovom vaktu i ovoj situaciji o bilo kakvoj ideologiji moji vrli jarani. Radi se, ipak, o vrlo jednostavnim pojmovima: pravdi, istini (ali do nosa drugog), poštenju, narodu…

Hej, haj, šta nas briga vozamo se na taljiga.

Hajd zdravo!

avdijahasanovic
Rođen 1964.godine; dipl. orijentalista, magistrirao i doktorirao na FPN Sarajevo...

Komentariši