Nastavljamo kratku poduku iz skrivane srpske istorije.
Srpska historiografija i većina njenih istoričara odavno su logistička podrška srpskoj nacionalističkoj ideologiji koja je potpuno omađijana ksenofobijom. Pojednostavljeno, srpski (kvazi)ideolozi, političari, istoričari, književnici i brojna druga armada, nacionalista po profesiji, kontinuirano i bez zamora samo seru, što je, u neku ruku, u sferi politike na ovim prostorima, normalna fiziološka reakcija od kako je svijeta i vijeka, ali u sferi nauke, morala (logično – i politike) ne bi trebalo da bude.
Ko ne vjeruje nek sluša danas/sada Dodika a sutra oluju.
Šta ovaj srpski agitprop nudi umjesto činjenica i istine?
Laži, obmane, zvjerstva i čitav arsenal „kreativno“ osmišljenih sranja.
Dva primjera i takva agitprop „recepta“:
Prvi, recept iz ugledne kuhinje i još uglednijeg kuhara – Dobrice Ćosića:
Njegov osnovni sastojak svakog jela i kulinarska genijalnost – laž!
„Mi Srbi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugog; lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urodjene inteligencije. Lažemo stvaralacki, maštovito, inventivno.“
Drugi, recept Stojana Protića (i mnogih drugih znanih i neznanih, osuđenih i još više neosuđenih „junaka“ srpske nove i starije povijesti političara):
„Kada se na sastanku Jugoslovenskog odbora i predstavnika srpske vlade 1916. godine u Nici, u Francuskoj, raspravljalo o sudbini Muslimana u Bosni i Hercegovini, predstavnik srpske vlade Stojan Protić je rekao:
Stojan Protić: Pustite to nama. Mi imamo rješenje za Bosnu.
Kakvo rješenje, gospodine Protiću? Upitao je sa zanimanjem dr. Trumbić, hrvatski predsjednik Jugoslovenskog odbora.
Stojan Protić: Kad naša vojska pređe preko Drine, dat ćemo Turcima 24 do 48 sati da pređu na vjeru svojih pređa. One, koji se ne žele pokrstiti, poklat ćemo kao što smo to već napravili u Srbiji.
Nastalo je čuđenje i vrlo neugodna tišina. Trumbićevi prsti počeli su se tresti. Da sakrije uzbuđenje, pritiskao je neke dokumente na stolu.
Da li ste vi ozbiljni, gospodine Protiću? Upitao je.
Stojan Protić: Vrlo sam ozbiljan, gospodine Trumbiću. U Bosni mi s Turcima nećemo postupati na evropski način, nego na naš.“ (Ivan Meštrović, Sjećanje na političke ljude i događaje, str. 161.)
Šta se promijenilo u velikosrpskoj ideologiji u posljednjih dvije stotine godina?
Ništa.
Što jest jest, ne postoji „učinkovitiji recept“ i „način“ za nacionalno srpsko „jedinstvo“ od neprijateljstva, ratova i progona. Srpska politika istrajno, „junački“ i momački jaše na ovom receptu.
Svaka generacija Bošnjaka/muslimana svjedokom je novih ličnih i kolektivnih drama. Nekad Užice. Šabac, Valjevo…, u zadnjem ratu: Višegrad, Foča, Zvornik, Bijeljina, Janja, Šamac, Prijedor…
Samo je ratna tehnika modernizirana, artiljerija povećala kalibre i propagandna mašinerija dobila ubitačnije forme i glasnije megafone. Na teroru, etničkom čišćenju (ružne li sintagme), ubistvima i genocidu stvorena je čista etnička teritorija na prostoru Srbije i BiH. Tako je, uostalom, nastala RS. Entitet u sastavu BiH koji s neskrivenim namjerama i aspiracijama, koje se političkim sredstvima gotovo ne mogu obuzdati, hita kako bi se što prije priključio Srbiji. Nema srpskog političara, s ovu ili onu stranu Drine, koji drži do sebe, svoje svijetle političke perspektive, svoga soja, čojstva i „ugleda“ koji ne bi, da može, već sutredan RS, a bogme i čitavu BiH, priključio majčici Srbiji.
Gdje je kraj ovoj suludoj rasističkoj, genocidnoj i fašističkoj politici?
Ne nazire se.
Hajdemo, onako usput, raspršiti još jedan mit – ulogu međunarodne zajednice?!
Mislite da je to nešto, što se vabi međunarodnom zajednicom, na strani pravde, slabijeg, nejači, poštenja, međunarodnog prava, reda, poretka…
Otvorite oči, snažno ih protrljajte, pospite se hladnom vodom da akumulirani idealizam ne muti realnost.
Međunarodnoj zajednici upravo odgovara ovo stanje zamrznutog konflikta.
Velikosrpska i velikohrtvatska politika nikada nije suzbijena, niti ozbiljno suzbijana.
Paradoksalno jeste, ali međunarodnoj zajednici draži je velikosrpski i velikohrvatski nacionalizam nego neovisna, samostalna i NORMALNA država (i) Bošnjaka/muslimana na tlu Evrope.
Ima li trenutno dobre volje unutar i izvan BiH da se istinski riješi problem BiH?
Premalo.
