Besplatno i, čini mi se, uzalud predviđam pravce razvoja bosanskih, regionalnih i svetskih sranja. Svejedno, optimista sam. Pijem ka(h)vu. Jaku. S puno toza. Vidim, u njemu, samo lovu, dug put, urokljive oči i dobitak na kraju puta. A put će bosanski biti dug i kaldrmisan.
Krenimo od općeg ka pojedinačnom.
Konstrukcija i dekonstrukcija mitova o događajima i ličnostima u balkanskim gudurama ima drugačije zakonitosti i mimo je uobičajenih mitomanskih procesa širom dunjaluka. U „normalnom“ svijetu mitovi se prave natenane, godinama, pažljivo, sračunato i s dobrom namjerom. Kod nas naprečac, lažima koje su efikasno sredstvo politike, interesna norma i konvencija koja opravdava sva sredstva jer vode zajedničkom (našem) cilju i da bi nekoga („Druge“) zajebali. Konstrukcija mitova ovdje je mnogo brža, moglo bi se reći da su stoga lošije kvalitete i bofl roba. Dekonstrukcijom mitova još uvijek se niko ne bavi. Da barem pokušam.
Svaki čitalac, iz čiste dosade, može sastaviti svoju listu omiljenih likova na plitičkoj sceni koji će zasigurno ući u mitologiju. Na pamet mi trenutno pada Vučić (Milanović je dominantno cirkusni fenomen) i ova naša „Trojica“ koje bi vrijedilo tretirati po oba aspekta – društvenog i cirkusnog.
Osnov svakog „ozbiljnog“ mita su stereotipi. Problem je, kao što je opće poznato, mitovi ovdje trasiraju politiku, a bogme, i ratove. Po jednom, Bosna je središte sukoba civilizacija, vjera i kultura u kojoj (Bosni) „domaći“ igrači biju neke stare, sadašnje i buduće bitke svih bitaka čovječanstva. Stereotipi su jednostavni: 1. Ruski i Srpski Svet su u istom koncentričnom krugu pravoslavlja; Rusi i Srbi su braća; ima ih, koliko ono – 200 miliona; Rusko-srpski svet se prostire tamo gdje su ruski-srpski grobovi; grobovi su planetarno rasuti pa ih ima od Galapagosa do Sjeverne Amerike – uzduž i poprijeko… 2. Hrvati su predziđe katoličanstva; brana fundamentalizmu; (vojna) Krajina Zapada… 3. Muslimani (Bošnjaci) su prijetnja Evropi; pontonski most i lansirna rampa za islamizaciju Evrope…
Bit će, ipak, da je realnost malo drugačija: Ugled Rusije u doba Staljina bio je bolji nego današnji; Rusi pojma nemaju šta je i gdje je Srbija; Zapad zaboli neka stvar za Hrvatsku jer je zadeveran nedostatkom plina, smrzavanjem, skokom cijena i strahom od gladi, a „islamske zemlje“, ah te „islamske zemlje“, su, uglavnom, fokusirane na Svjetsko prvenstvo u Kataru i pronalaženje najatraktivnijih hedonističkih destinacija za derneke…
Pustimo nacionalne i vjerske identifikacije, uzmimo jedan, gotovo banalan, kulturološki primjer stereotipa: Kada neki Istočnjak (musliman) jede prstima, umjesto da upotrijebi nož i viljušku, to je nešto zaostalo, nekulturno, a kada, s druge strane, Zapadnjak jede hobotnicu ili puževe, to, tada, nije nekultura, nego stvar izbora i ukusa. Bezbroj je ovakvih stereotipa. Kome se ne gadi, neka gugla i traži, mi se vraćamo temi iz naslova kroz tri priče.
Prva priča je britanska, „otrcana“ je, neprovjerena, za tačnost informacija ne garantujem, dostavili su mi je moji obavještajni jarani za društvene mreže i internetska bespuća. U krajnjoj liniji to nije ni bitno. Ako je istinita Islamska zajednica i sve političke partije iz „Političkog Sarajeva“ bi mogle napraviti „oštro“ zajedničko saopćenje. Čini mi se, ipak, vjerovatnijim da je tekst nastao u „Političkoj Banjoj Luci“ ili „Političkom Zapadnom Mostaru“. Sve mi nekako miriše na ideološki projektni zadatak, npr., Nenada Kecmanovića ili Darka Tanaskovića, a šnajderaj Dževada Galijaševića ili onog Miletovog portparola.
Helem, navodno ti/nam (ga) je negdašnji premijer Velike Britanije John Major uputio 2. maja 1993. godine svom ministru Douglasu Hougu pismo o situaciji u Bosni i Hercegovini. Pismo je ponavljanje usvojenog gradiva i podsjećanje na magistralne pravce budućeg britanskog diplomatskog djelovanja. Izdvajam „najinteresantnije“ dijelove. Dakle, John sitnu knjigu piše:
– Nismo saglasni da niti sada niti ubuduće “naoružavamo ili obučavamo” Muslimane u Bosni Hercegovini vojnom opremom;
– Mi ćemo dalje pomagati da se nametne i ostane na snazi embargo na oružje UN-a u ovom području. lako pouzdano znamo da Grčka, Rusija i Bugarska isporučuju oružje i vrše obuku u Srbiji. Njemačka, Austrija, Slovenija, čak i Vatikan na sličan način pomažu Hrvatsku i snage HVO-a, od posebnog je značaja da pouzdano znamo da takva nastojanja u korist Muslimana u tom području od strane islamskih zemalja i grupa nisu uspješna.
– Do završetka konačnog ishoda situacije na terenu to jest podjele Bosne Hercegovine i onemogućenja stvaranja iste kao “ISLAMSKE DRŽAVE” u Evropi koja se ne može tolerisati nastavićemo da slijedimo ovu politiku.
– Sve dok se situacija u bivšoj Jugoslaviji ne smiri mi moramo po svaku cijenu biti sigurni da se niti jednoj zemlji koja se može smatrati “muslimanskom” ne govori o političkim akcijama Zapada na ovom podričju, posebno vezanim za Tursku. lz tog razloga, neophodno je da se nastavi s prevarom “Wanes-Owenovim” mirovnim razgovorima da bi se događala kakva takva akcija sve dok Bosna i Hercegovina ne prestane postojati kao važeća država, a njeno Muslimansko stanovništvo ne raseli iz svoje zemlje.
– lako ovo može izgledati tvrda politika, moram da insistiram kod Vas i onih koja donose političke odluke u Uredu za inostrane poslove zajednice, kao i vojnim službama da je ovo u stvari “prava polltika” i od najboljeg interesa za stabilnu Evropu u budućnosti čiji sistem vrijednosti se bazira i mora ostati baziran na “hrišćanskoj civilizaciji” i etici.
– Moram vas obavijestiti da ovakav stav ima svaka druga evropska i sjevernoamerička vlada i zato nećemo intervenirati u ovom području da spasimo muslimansko stanovništvo iIi da ukinemo embargo na oružje.
– Muslimane na zapadu treba ubijediti da se ne smiju suprotstavljati našem pogledu na svijet u “novom svjetskom poretku” i da zbog neaktivnosti “takozvanih” muslimanskth vlada u svijetu, jer nisu uradili ništa da se suprotstave uništenju muslimana iz Bosne i Hercegovine, a nisu ispunili svoje obaveze da sprovedu do 15. 1. 1993. g. zaključke Islamske konferencije, te da ako Zapad ne spasi Muslimane, oni su potpuno nemoćni da nam se suprotstave, jer mi kontrolišemo njihove vlade…
Pretjerah, nastavak slijedi.
