BOMB TRUSS – BUM TRAS

Zbore da u podrumima i katakombama Bijele kuće, sem brojnih kostura, postoje čitavi odjeli CIA-e puni sijedih i učenih glava psihologa i psihijatara, kojima je glavna obaveza sačiniti upotrebljive ocjene i procjene političkog ponašanja svjetskih zvaničnika, kako bi se, bezbeli, aktuelni američki predsjednici bolje pripremili za razgovore sa svjetskim državnicima.

Helem, po svemu sudeći višedecenijski rad i hrpe dolara bačene su uludo. Silna znanstvena proučavanja mogu se reducirati na nekoliko pojmova i rečenica koje smo mi u Bosni već odavno skontali: uglavnom  su to širom dunjaluka goli hohštapleri, narcisi željni slave, vlasti i bogatstva; jahači magle i samoljublja; grandiozne fantazije; unutarnje praznine; pacijenti s psihološkim pomama za priznanjima, slavom i naravno lovom; gromade egocentričnosti, bolesnih ambicija, mješine govana…

Al, u čemu je fol i klica pobrojanih, gluho bilo, umalo ne rekoh – devijacija?

Na početku pomenute ćore saglasne su: „unutarnja praznina i nesigurnost u pogledu vlastitog identiteta“.

A recept za ostvarenje njihova bolesna sna? Iskorištavanje drugih, bolje reći svih; zanemarivanje općih potreba i osjećaja; okruživanje obožavateljima; podložnost divljenju; ovisnost o laskanju i proširen analni otvor sa ugodnom temperaturom i poširokim prostorom za smještaj čitavih stada ulizica.

Eto vidite da sam optimističan i da nudim rješenja!

Dobro smo mi još i prošli u Bosni nakon izbora.

Vratimo se, još malo, globalnom profilu političara.

Pomirimo se s činjenicom da su političari čak i oni, ko biva, najveći – bačve ispraznosti, medijski celofan, produkt modernosti, političkog marketinga i dizajna.

Učimo na primjeru drugih. Pogledajmo kako je neadavno Truss trasnula. Huda britanska premijerka Liz Tras, sa samo 45 dana na toj funkciji, postavila je neslavan rekord kao ličnost koja je najkraće vodila vladu Ujedinjenog Kraljevstva. I to, što bi rekao Petar Kočić, tu slavnu britansku vladu, taj čuveni sistem stabilnosti, kontinuiteta pa i svjetske politike; tu diplomatsku odmjerenost, selekciju i strpljivo planiranje koje ne dozvoljava iznenađenja, amaterizam, avanturizam i improvizaciju u imperijalnom konstruktu…

Al’ bogme Tras ipak tresnu.

Džaba joj makijavelistička pragma i filing; uzalud maniri i retorika usklađena s trenutnim zahtjevima i očekivanjima; kad je evropejstvo bilo in ona je bila Prvi Evropejac, kada se bregzit pojavio, ona je, naravno, bila za; kada je nestašni Boris jezdio sa svojom raščupanom frizuricom ona je bila vjerna i lojalna; kada je krenuo nizbrdo ona ga je pogurala taman koliko treba. Šta da duljim, žena je proračunata, racionalna, pametna, ambiciozna, štreber, namazana i opet je u istoriju otišla na brzaka i s najkraćim stažom.

Pa zašto ode? Jednostavno – nema odgovor na krizu. Za krize su potrebni vizionari, državnici i patrioti a ne birokrate, kalkulanti i pragmate koji samo misle na naredne izbore. Pravni državnici misle na naredne generacije.

Moćna diplomatija kao što je britanska nalazi rješenja u letu. Imperij plovi, nema zastoja, porinut je novi premijer Rishi Sunak. Održao je svoj prvi programski govor koji je trajao čitavih 90 sekundi, uvijao glavu i kolutao očima. Teoretičari zavjere pažljivo analizirajući njegovo video obraćanja tvrde da je otet. Na društvenim mrežama vode se rasprave da li su ga oteli Marsovci ili MI6. Ko je sinovac, sinak i Sunak koji je težak preko 700 miliona i tako robotizirano poziva na „stabilnost i jedinstvo“? Iz (inače) dobro obaviještenih (diplomatskih) izvora tvrde da su Indijci najzad nakon 200 godina zajebali Engleze i postavili svog čovjeka za predsjednika vlade. Očekuje se hitna reakcija visokog predstavnika Schmidta i novoizabranog kralja oko izmjena Izbornog zakona, jer nakon što je gradonačelnik Londona postao Arap i predsjednik vlade Indijac stvari, očigledno, izmiču kontroli približavajući se Kijametu. To je nedopustivo. Prava Engleza, Škota, Iraca i Velšana se gaze, legitimnost je ugrožena… Zoran Milanović sprema novu diplomatsku ofanzivu kako spasiti Britance od Engleza ili obrnuto. Svejedno.

Ništa bolja situacija nije ni u SAD. Bajden kao da je hipnotisan,  miješaju mu se činjenice i iz njegove porodice: tvrdi da mu je sin poginuo u Iraku, doziva davno preminule, trčkara dezorjentisano binom  tamo-amo…

Putin je posebna priča, on više nije vijest, on je prošlost i proseravanje; kako uopće utvrditi koji je pravi…?

Kako je nama živjeti u ovakvom svijetu istorije kada nema nikakvih ideala, svijetu metuzalema, dementnih đuturuma i izlapjelih čikica i penzionera koji neprestano seru po nama, pecaju (po našim dušama), igraju (geostrateškog) šaha i čaprkaju po crvenim dugmićima nuklearnog naoružanja…

Nemojte klonuti duhom. Kada istorija posustane, kada politika postane sama sebi svrha, kada se počinjemo vrtjeti u krug – vrijeme je za konstrukciju ideala, ideja i sržnih identiteta. Kako individualnih tako i kolektivnih.

Opet prekardaših.

avdijahasanovic
Rođen 1964.godine; dipl. orijentalista, magistrirao i doktorirao na FPN Sarajevo...

Komentariši