Sabahajrullah moji dobri jarani i uvažene dinar efendije!
Malo vaza nije naodmet. Barem mi je lakše podnositi duševnu bol i anksioznost. Današnja tema stara je koliko i ljudski rod. I, odista, (pre)ozbiljna. Naravno, naslov tretiramo u svjetlu postizbornih napetosti i, prije svega, bosanskog aktuelnog političkog diskursa i stanja koje, priznajmo, nije nimalo ohrabrujuće.
Da ne dangubimo, hajdemo odmah na uvodne napomene.
Od kako je svijeta i vijeka, od iskona vodi se individualna i kolektivna bitka između dobra i zla, kao i potraga kako živjeti, preživjeti i izbalansirati njihov odnos u životu pojedinca i društva.
Kod nas u Bosni sve se, međutim, mora navući i smjestiti u trokut, tako da i ta iskonska borba između dobra i zla ima dodatni treći krak – izbor između lošeg i (još) goreg?!
Ovdje se, s posebnim merakom (manje) i interesom (više), naročito u političkim odnosima, bira „manje zlo“, što je eufemizam za izlazak na tobogan Murphyjevog zakona: “Ako nešto može poći na gore, krenut će još gore”, ili, jednostavnije, slijede nam nova postizborna sranja.
Odmah na početku problem: kako definisati i razlučiti šta je dobro a šta zlo? Olakšaćemo dilemu ako pojednostavimo da se oko suštine dobra i zla relativno brzo i lahko slažu filozofi, naučnici, umjetnici, moralisti i teolozi, a na drugoj zapetljanijoj strani su bosanski političari.
Ove druge ne treba nikako podcijeniti, izgleda da su plaho upućeni u koncept starog lisca Freuda koji je seksualnu i perverznu prirodu čovjeka sveo na sebičnost, nagone, agresiju i otimačinu. Drugim riječima – sve je dozvoljeno, društvo diktira norme, pravila ponašanja, moral…, ili, što bi rekli bihevioristi, mi smo samo suho lišće koje kovitlaju snažni vjetrovi naših političara. A što jest jest – puštaju vrlo snažne vjetrove.
Vratimo se mi iz sfere torijskih razmatranja na ove ovobosanske postizborne izbore i pomamu potražnje partnera za formiranje buduće nam vlasti, nakon što su glasači napravili svoje izbore. Nije to nimalo lahak posao. Greška je u „metodologiji“ izbora. Ne može se birati između dva zla, jer i malo zlo može u budućnosti prouzročiti veliko sranje. A to, opet, slijedom dijalektike, složit ćete se, građani nikako ne zaslužuju. Ili, možda, ipak zaslužuju.
Ne bira se opcija ili kandidat koji manje krade, nego se traži kandidat koji ne krade ili se gradi ideja i SISTEM u kojem se krađa sankcioniše a ne promoviše. Kako napraviti pravilan izbor između dva karcinoma? Takav izbor je budalast, besmislen i u konačnom cilju i budućim posljedicama opasan i krajnje neizvjestan. To nije izbor nego daljnji razdor.
Bosanska partijska i etnička fragmentiranost, isključivost i podijeljenost, uz mnoštvo drugih razloga, uvele su nas u beskrajnu borbu i otimačinu za kontrolu teritorija, resursa i – ljudskih duša. Partije vode beskonačne „krstaške ratove“ za prevlast između „dobra“ (njih) i „zla“ (anamo drugih) u kojima (ratovima, dogovorima, budućim koalicijama ili partnerima) nikada ne postoji sumnja ko je ko.
Njihovi interesi i podjela vlasti su ogoljela i jednostavna slika Bosne.
Dodatnu dozu licemjerja čini tvrdnja političkih partija da svoje političke ciljeve ostvaruju u ime vjere. Istina, ljudi su svjesni očigledne nepravde zbog kojih imaju potpuno pravo biti rezignirani. Stoga je tvrdnja političara da djeluju u ime Boga krajnja blasfemija. Prečesto se na ovim prostorima zlo zaodjeva maskama dobra. Nagomilane osvete, mračne tajne, brojne afere, personalne frustracije i lični kompleksi dodatno usložnjavaju kompaktnost budućih koalicija. U ovom čemernom vremenu niko nema hrabrosti da u mitski obračun sa zlom krene iznutra, iz sopstvenih redova. Do hljeba bez motike lakše se stiže facebook statusima, neodmjerenim izjavama, samoreklamom, proseravanjem i mlaćenjem prazne slame.
Osnovni vrjedonosni kriterij za uspon u stranačkoj hijerarhiji je patriotizam po zanimanju.
Najlakše i najugodnije se živi kada si Bošnjak, Srbin, Hrvat i Ostali po zanimanju. Glupost i patriotska upala kada se preliju od obale do obale (mozga) partijskih đilkoša neumitno rađaju nekonzistentne „teorije“ i „ideje“ koje imaju potpunu nesvrsishodnost i neutemeljenost u stvarnosti i defekt u praksi iz kojeg je teško uspostaviti čaršijski red u Sarajevu, Banja Luci i Mostaru u kojima su iz temelja pobrkani legalitet i legitimitet.
Može li se vidjeti izlaz iz tame? Kako vjerovati, što bi rekao Alan Ford, ljudima (političarima) koji lažu? Kako se osloboditi stega zbog kojih teško dišemo?
Mogu li opozicije svih boja učiniti da Bosna bude uspješnija, pravednija i da nam bude bolje?
Kako svima, nakon svega, vjerovati na riječ nakon tolikih laži i obmana? Kako iz bosanskih opanaka dogurati do Evropske unije?
Kako „kandidatima“ nakon mandata i stolica dati razboritost, pamet i glavu nakon kampanje u kojoj su mnoga govna isplivala na površinu?
Možemo barem postavljati pitanja i zahtijevati odgovore, svjesni da su se Kurte i Murte razletili kako bi sklepali nove koalicione većine na svim nivoima.
Iz pouzdanih izvora znam da su na njihovom kartaškom stolu veliki ulozi i izdašan koalicioni miraz: tri bika, dvadeset tri ovce, četrnaest koza, sedam šorvana i dvanaest madžarija…
Hajd zdravo!
