U sudbinu Bosne strasno i strašno miješaju se dva mileta poput štenad oko nogu. O jednom unutar Bosne znamo gotovo sve. Današnja priča je o onom drugom. S onu stranu Une.
Najprije vic (za bolje raspoloženje).
Zaustavlja policajac vozača i nakon uobičajenih uvodnih terkesanja ide sljedeća komunikacija:
P – Jeste li vi pili?
V – Nisam!
P – Sigurno?
V – Sigurno!
P – Sigurno (s prijekornim i rendgenskim pogledom)?
V – 100%!
P – A što su Vam crvene oči?
V – Ako ćemo se vrijeđati i Vama su klempave uši!
Razgovori o, Izbornom zakonu i, manje-više, svemu u BiH je najčešće razgovor o (u) pijanstvu, crvenim očima, mlohavim ćunama, sexu, usijanim glavama…
Hajdemo dalje. Malo poduke iz istorije (opširnije na Gugletu ako vam je plaho mrsko listati prašnjave knjige):
VERSAJ
Dvorac Versaj, kaže sveznalica Vikipedija, slovi kao najpoznatiji i najljepši dvorac na dunjaluku. Hm. Izgrađen je u drugoj polovini 17. stoljeća. U njemu je boravilo oko 6.000 ljudi. Desetljećima je rezidencija francuskih kraljeva, simbol njihove moći, prefinjenosti, kulture, bla, bla, bla…
Ali, Versaj ima i svoje mahane: nema privatnosti, visoki plafoni, loše grijanje i nije bilo VODE i TOALETA (kao, uostalom, i širom Evrope).
Helem, Luj bi zarad male ali i velike nužde morao u kukuruzište ili u cvijetne versajske vrtove. Postojala je, doduše, i alternativa. Adaptirane stolice i noćne posude koje su se koristile grupno i „turale uskraj“ raskošnih hodnika dok ih posluga ujutro ne iznese na đubrenje versajskih cvijetnih perivoja.
Tek će se Luj XVI krajem 18. stoljeća urahatiti u prvoj hali i kupatilu. Mislim da je dosta, shvatili ste.
PARFEM
Od Srednjeg vijeka Francuska je evropsko središte proizvodnje i upotrebe parfema. Potražnja za parfemom naglo je skočila baš u onom periodu kada je „proradio“ Versaj i njegov način života. Koristili su ga, naravno, najviše kraljevi i bogataši kako bi prikrili peksinluk, smrad, izostanak najosnovnije lične higijene i nepostojanje minimalnih sanitarnih praksi.
Literatura po ovom pitanju obimna je i pogodna za čitanje samo onima s jačim želucima.
Jedan detalj. Protokol načina života „visokog društva“ i svakodnevni ritual je podrazumijevao da svako ko drži do sebe ni slučajno sebi ne dozvoli kontakt s vodom jer bi to moglo potpuno narušiti zdravlje dotičnog, tako da bi „uglednik“ vrlo pažljivo dva prstića umočio u parfem i razmrljao po licu.
Poštedjet ću vas detalja upotrebe parfemskih rukavica.
Suština je da su se vellika sranja (svih boja i vrsta) i prljavština (u širokom spektru, posebno političkom) prikrivala i prekrivala parfemom. Na pobjedu obične vode i sapuna čekalo se jako dugo.
Francuski parfemi su na cijeni i dan-danas. Oni hrvatski im nisu – kako da kažemo – „ni do koljena“. Naravno, drastična je razlika u cijeni između originalnih i falcificiranih parfema…
Za proizvodnju parfema-lažnjaka inače koriste se štetni (često kancerogeni) sastojci, nekvalitetni alkohol, lako isparljive hemikalije, voda lošeg kvaliteta, aluminijum, arsen, antifriz, bakterije, pa čak i urin (verovali ili ne)?!
Dosta o parfemima, mirisu, higijeni, kulturi, politici…
SARAJEVO
Ah, to Sarajevo. Prvi vodovod je sagradio Isa beg Ishaković, davne 1461. godine. U Bosni grad i vodovod idu uporedo, jer nema grada bez vode; može jedino prvo voda i vodovod pa onda grad. Sarajevo je grad vode, hamama, česama, šadrvana, 143 vodovoda dužine 120 kilometra i to nekako u periodu kada je Luj XVI i Versaj dobili prvu halu i kupatilo…
MILE – OPET
Kakve veze imaju prethodne priče sa „našim“ Milanovićem? Ima i te kakve! Mile svojski prećeruje u posljednje vrijeme. Neprestalno iskače pred kamere, upada u novine i televizore sve vrijeme kreveljeći se kao da mu je neko prsnuo limun ili prah u oči. Postaje uzgojitelj nemira i nespokoja na tradicionalno mirnom i spokojnom Balkanu.
Mile, očigledno, ne zna đe goni. Ili, ipak, možda zna, nego ga voza isparenje bijeloga. Misli i priča su mu mnogo bolesne zadnjih par godina. I tijesne. Uskogrude. Ta činjenica brine. Ni prvi ni zadnji „san“ o Bosni, ali problem je što je on hrvatski predsjednik, a izmetnuo se u neurotično i anksiozno laprdalo koje kompromitira samu Hrvatsku filujući javni prostor s onim što nije prihvatljivo i preporučljivo; šta ne treba i šta se ne smije (barem javno) govoriti.
Priznajem, sklon sam ironiji i patetici i potpuno razumijem da se naš „junak“ sa Plenkovićem bori „do posljednjeg daha“ u baruštini hrvatske nacionalističke politike poput krokodila oko toga ko je veći nacionalist. Ali nije istina, nije fer i nije vrijeme, jer su rane svježe a presude jasne.
Pretvaranje hrvatskih mladića, čiji uzori su Modrić i Thomson, u nacionalne bojovnike krvavih očiju nije dobro ni njemu samom bez obzira na njegove brojne ideološke i političke zaokrete. Hrvatskoj pogotovo. Kalja, bez imalo smisla i logike, samu Hrvatsku, gazi po njenim braniteljima i bojovnicima i svojski se trudi da cijeli svijet mrzi Hrvatsku jer je postao klovn i cirkuzant koji uopće ne konta gdje je server. A on nije u Hrvatskoj. Niti će biti. Zna on to, i sam, dobro. Ako ne vjeruje neka pita svog jarana Mileta s ovu stranu Une. Ili Vučića, svejedno. Ili bilo koga s crvenim očima ili klempavim ušima.
Vrijeme je da se zaustavi, inače će sam pokazati da je na pogrešnom mjestu i u pogrešnom vremenu i da čak i mi – Bošnjaci umijemo izabrati boljeg Hrvata od njega.
Fakat – prvo voda i sapun pa onda parfem. I to onaj pravi.
