U ovoj prelijepoj zemlji sve se, svakim bogovjetnim danom i svakim ciklusom pregovora, bez obzira na dobre namjere političara koje su neosporne, mora graditi ispočetka.
Stvar je poprilično jasna i nema potrebe da dužim. Pređimo na „stvar“.
Bolje mjesto za pregovore o Izbornom zakonu i drugim manje-više bitnim koještarijama u BiH od Ne uma nije se moglo naći. Bio je to najzagađeniji grad u BiH proteklih nekoliko dana. More bijaše blizu tako da su se pregovarači mogli rahat (bez lokuma) pobacati u more nakon upotrebe/pregovora bez nekog bitnijeg gubitka za bosanske narode i narodnosti. Nažalost nisu. Nastavak sprdačine bit će za nekoliko dana u Sarajevu.
Još jednom smo spoznali da su jedine moguće i održive politike u Bosni one nacionalističke. Jer, pravda je isključivo na „našoj“ strani. Dojmovi o rezultatima razgovora se mogu svesti, u konačnici, na samo dva dojma – ili smo ih razvalili (opet) ili su nas (ponovo) zajebali.
Pregovaračku idilu nije uspjelo pokvariti ni onih jadnih 8 (slovima – osam) probošnjačkih protestanata koji su se u tušti i tami kiše i susnježice herojski žrtvovali za svijetlu nam izbornu budućnost, kao ni jaka bura koja je, vjerovatno, uzdrmala neke dosadašnje i najavila moguće nove koalicije.
Kakav su to sporazum mogli postići Ne(umovi) u Ne umu osim zaumna. Dakle, sporazumješe se političari da će se i dalje sporazumijevati i pokazaše kako kad se male ruke (odnosno glave) slože sve se može, sve se može…
Fanfare su počele stvarati buku čim su se delegacije uputile prema jugu; stranački ćunali botovi su zadužili drastično uvećane količine sendviča i lanč paketa; hvalisanje i bodrenje pregovaračkih delegacija krenulo je po mjesnim i općinskim odborima stranaka; otpočelo je proseravanje po protivnicima a „našim“ narodnim predsjednicima i delegacijama upućivana je ljubav, poštovanje i divljenje na njihovoj čestitosti, srčanosti, poštenju, hrabrosti i nadasve mudrosti. Stranačka čobančad bila su u pripravnosti da od Une do Drine i od Save do Ne uma organizuju, ako bude potrebno, litije kako bi okuražili „svoje“ pregovarače i stvorili im širi manevarski (u konačnici i teritorijalni) prostor.
Sve u svemu, razgovori starih znanaca protekli su u srdačnim i prijateljskim razgovorima uz puno uvažavanja i obilje pregovaračke dobre volje ali, nažalost, pomaka u pregovorima nije bilo jer se i nije pregovaralo o bilo kakvim političkim idejama nego o matematici/matematikama. Falilo je za dlaku. Novinari iz stranačkih i dvorskih pratnji nisu otkrili, za sada, niti jednu aferu. Sve bi moglo biti jasnije za nekih manje-više devet mjeseci kada će se zasigurno saznati ko je koga naguzio.
Sjajna i uzbudljiva atmosfera iz Ne uma proširila se i među pridvorskom i parazitskom grupom građana kojoj tepamo i vabimo je opozicijom i koja je „principijelno“ ostala u političkom Sarajevu zadihano i izgubljeno obilazeći tv studije patetično palamudeći i histerično se proseravajući kako i šta se sve ne može. Emisije u kojima su gostovali „opozicionari“ su bile dašak zabave zabrinutim gledaocima jer su (isti) mogli uživati u palamuđenju, mržnji, prijekim pogledima, kopanju očiju, prosipanju sranja, raskošnom lupetanju i dupeuvlačenju zvaničnicima međunarodne zajednice. Ovakav raskliman orkestar koji se (samo)vabi opozicijom je dar s neba poziciji, jer je jedino ona (opozicija) beternija, kilavija i gora od stožernih stranaka. I pride – gluplja.
Suština neuspjeha ne umskog sijela je u osnovu i pregovaračkim polazištima i kriterijima.
Ona (polazišta i kriteriji) mogu biti i jednostavni – isti za sve. Međunarodni poklisari Palmer i Angelina, ti jahači (odnosno jahač i jahačica) međunarodnih nevidljivih sila koji su došli „odozgor odnekle“ da (konačno) riješe stvari, mogli su pregovore otpočeti i sa vrlo jednostavnim pitanjima – poput:
- Da li se u Srebrenici desio genocid?
- Šta ćemo s UZP-om?
- Postoji li volja za zajedničkom državom?
- Postoji li barem minimum međunacionalnog povjerenja?
- Mogu li i trebaju li vam stranci da prave Državu?
- Da li komšijske države žele podjelu BiH i u konačnici otcjepljenje entiteta?
- Sve što na silu radite, osuđeno je na propast.
- …
Čiča-miča, gotova je priča. Za sada.
