Majmun se, poznato je nadalako i odvajkada, bavi majmunskim poslovima. Isti, dok je mlad i u naponu snage dosta vremena provodi pred ogledalom, troši znatne količine gela, aktivno se uključuje u (poželjno novi) “politički” i stranački projekat, bezecuje kakvu fotelju u državnoj administraciji i bira dupe u koje će se uvući kako bi njegov uspon bio brži i efikasniji.
I majmuni stare. Godinama počinju da navlače bijele košulje, odijela i kravate. Iskazuju interes za globalnu politiku, vole raspravljati i polemizirati u tv studijima o naciji, vitalnim interesima, problemu voda, ekologiji, obnovljivim izvorima energije, ratnim žarištima i, u zadnje vrijeme, najčešće, ponderima.
Problem s majmunom je – što uvijek ostaje majmun; što se bavi ozbiljnim poslom na majmunski način; što se uvijek iznova zajebe u osnovnoj matematičkoj računici, a s druge strane – što su seksualne tehnike zantno modernizirane i političke metodologije liberalizirane u XXI stoljeću.
Majmuni u Bosni (i Hercegovini, a bogme i u ostalim kantonima) cuclajući šišu i u dimu isparenja neumorno i gotovo svakodnevno, bez da stvari prokrčkaju u tintari, pokreću nova nerješena pitanja i na taj način ionako lošu situaciju čine još gorom.
Majmunska posla znači (pre)ozbiljan problem (poput pripadnosti javnih prihoda i njihove raspodjele unutar strukture neke države) prihoda tretirati na glup, pogrešan i (pre)jednostavan način.
Dakle, svi trenutni veliki izazovi ove države: neizvjesnost oko izbijanja novih (zar opet) ratnih prijetnji, secesije, izbornog zakona, izbora hrvatskog člana Predsjedništva itd., itd., gurnuti su ustranu i glavna bitka/rasprava u javnom prostoru vodi se oko procenata raspodjele i pripadnosti javnih prihoda. Stvar je zaista hitna i aktuelna – funkcioniše od 2006. godine?! Čemu, najednom, tematiziranje ovog „problema“ u javnom prostoru?
Interesantan je tematski okvir i zastupani stavovi u kojima se na društvenim mrežama, u raznim udruženjima građana i političkim krugovima vodi ova rasprava o krajnje ozbiljnoj temi na ekstremno neozbiljan način. Navodim neke „interesantne“ stavove i „suštinu“ rasprava:
- Kanton Sarajevo je dosadašnji koeficijent dobijao zbog ratnih šteta?!
- Sarajevu treba oduzeti prihode zbog nastojanja pravljenja grada-države?!
- Konjic ima više prijavljenih noćenja od Neuma ili Čitluka?!
- Postoje općine i kantoni gdje se češće ukazuje Gospa nego fiskalni račun?!
- Koliki je stepen naplate tv takse po kantonima?!
- …
Svi, uključujući i vrapce, znaju (izuzev majmuna) da suština „nepravedne“ raspodjele prihoda nije samo u lošoj (čarobnoj) matematičkoj i ekonomskoj formuli između kantona, nego riba smrdi „odozgor“ (bukvalno).
Složeno pitanje pondera, ipak, može se pojednostaviti. RS u odnosu na FBiH vertikalnom raspodjelom uzima/dobija mnogo više novca nego zaslužuje računavši po bilo kojoj matematici koja se koristi širom dunjaluka. Kantoni s „hrvatskom“ većinom, također, dobijaju mnogo veći dio budžetskog kolača nego „bošnjački“ kantoni. Zašto su, onda, srpski i hrvatski predstavnici potpuno nezainteresirani za ovaj problem? Zato što se unutar „bošnjačkih“ kantona „preko koljena i puškometa“ vodi ljuti rat o potpuno iskonstruisanom problemu bez imalo senzibiliteta za nacionalni interes, a u krajnjoj računici i pravednu raspodjelu.
Epilog „inicijative“ i kompletne zbrke oko pondera je, nažalost, potpuno predvidiv. Previše belaja u Bosni nastaje i, kako stvari stoje, još dugo će nastajati zbog neukosti, neznanja, pakosti i – mišljenja majmunskim guzicama koje s la(h)koćom „razmatraju“ stvari oko kojih se pate i doktori nauka. Lijek bi majmunu sjeo ko budali šamar.
Količina belaja i nevolja Bosne i Bošnjaka kroz istoriju, iz kojih nestrpljivo srljamo iz jedne u drugu, nije posljedica kosmičkih neprijateljskih sila, teorija zavjera, neprijateljstva Srba, Hrvata, Vatikana, Brisela…, nego insistiranje na našim zabludama, samoobmanama i duducima koji nas predstavljaju.
Raspamećivanje i razjedinjavanje Bošnjaka u pravom trenutku u cilju razbijanja BiH.
Aferim majmuni!
