Avdija Hasanović

Tekstovi o baštini, arebičkoj štampi, identitetima, politici ...

16.11.2019.

EVROPSKI IZVJEŠTAJ O ISLAMOFOBIJI I NJEGOV UTJECAJ NA BIH (III)

Islamofobija u Bosni i Hercegovini

Islamofobija u Bosni i Hercegovini ima dugu historiju. Najupečatljivija je ona iz posljednjeg rata (1992-1995) koja je okončana masovnim zločinima, uključujući i genocid, ali je bila prisutna i u toku Drugog svjetskog rata. Teorijska razrada islamofobije započeta je Memorandumom Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) kojim je započet, kvazi naučnim metodama, proces „dokazivanja“ teorije po kojoj su tadašnji jugoslovenski muslimani predstavljani kao izdajnici pravoslavnog kršćanstva, „ljudi sa slabim genima koji su prešli u islam“. Te tvrdnje počivaju na „teoriji“ da je islam u Bosnu i Hercegovinu stigao s Osmanljskom državom u petnaestom stoljeću i da predstavlja strano tijelo na balkanskom području.

Bosanski muslimani (Bošnjaci) su autohtona etnička skupina. U periodu komunizma (1945-1990) vjerske slobode su bile znatno reducirane. Nakon smrti Josipa Broza Tita 1980, uspon srpskog nacionalizma najprije je potaknuo antialbansku, a kasnije i antimuslimansku retoriku. Viševjekovne ideje o uspostavljanju homogene Velike Srbije oživio je srbijanski režim pod vođstvom Slobodana Miloševića. Slijedi rat od 1992. do 1995. Međunarodni oružani sukob i genocid (cilj uspostave Velike Srbije i Velike Hrvatske podrazumijevao je podjelu Bosne i Hercegovine i uklanjanje njenog muslimanskog stanovništva) uzrokovali su smrt najmanje 100.000 muslimana/Bošnjaka, 30.000 prisilnih nestanaka i silovanje nad 30.000 žena i djevojčica.

Posmrtni ostaci pokopani su u stotinama skrivenih masovnih grobnica širom zemlje. Pored ovoga, porušeno je oko 600 džamija i raznih islamskih vjerskih objekata, namjerno uništeno od strane vojske bosanskih Srba i Hrvatskog vijeća obrane. Dejtonskim mirovnim sporazumom 1995. okončan je rat ojačavši rezultate genocida i učvrstivši podjele u zemlji. Aneks 4, Dejtonskog sporazuma je Ustav BiH u kojem su osnovana dva odvojena entiteta (teritorijalne jedinice): Bošnjačko-hrvatska federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska, svaki sa svojim predsjednikom, vladom, parlamentom, policijom i drugim tijelima. Entiteti, uz Distrikt Brčko, čine Bosnu i Hercegovinu, jedinstvenom državom sa vrlo slabim i neefikasnim državnim institucijama uključujući rotirajuće tročlano Predsjedništvo čija je nadležnost vanjska politika i odbrana i koje odlučuje isključivo konsenzusom.

Sistem državne vlasti BiH je vrlo složen, nefunkcionalan, baziran na nužnom konsenzusu gotovo do partikularija i kompliciranom vlašću entiteta i kantona koji imaju i zakonodavne nadležnosti. Rezultat je ogroman birokratski državni aparat koji je sam sebi svrha. Nakon srpske agresije i genocida 1992-95., islamofobija je, i dalje, prisutna u BiH i regiji. Manifestira se u političkim izjavama, medijima i fizičkim napadima. U postratnom periodu usmjerena je prvenstveno na povratnike bošnjačke nacionalnosti u Republici Srpskoj i na područjima sa hrvatskom većinom. Nakon završetka rata ubijeno je 13 bošnjačkih povratnika, a 20 ranjeno u zločinima povezanim s mržnjom u Republici Srpskoj. Niti jedno ubojstvo nije procesuirano od strane pravosudnih vlasti RS-a.

Zbog smrti, protjerivanja, unutarnje i vanjske migracije u periodu agresije na BiH od 1992. do 1995. godine, broj i demografska raspodjela etničkih skupina značajno su se promijenili. Bosna i Hercegovina je sekularna država bez državne religije. U današnjoj poslijeratnoj BiH, evidentno je povećano prisustvo religije u javnoj areni. Neki pozdravljaju religijski preporod kao potvrdu identiteta nakon višedecenijskog procesa deislamizacije koji se dogodio u doba komunizma, dok drugi to vide kao rastuću prijetnju sekularnoj i politički krhkoj državi.

Glavni događaji koji su potaknuli islamofobnu retoriku u Bosni i Hercegovini u 2018. godini bili su povezani s izborima i tzv. migrantskom krizom. Na općim izborima u oktobru dogodila se orkestrirana kampanja usmjerena protiv države Bosne i Hercegovine koju su vodile i Hrvatska i Srbija. Bosna i Hercegovina se predstavlja kao neuspjela država i sigurno utočište teroristima. Republika Srpska nastavila je svoju separatističku politiku u 2018. godini objavivši da priprema teren za sukcesiju i za konačno pridruživanje Srbiji. Budući da su Srbija i Mađarska zatvorile svoje granice, migranti su pronašli svoj put prema Evropi kroz Bosnu i Hercegovinu. U većini slučajeva srbijanske vlasti potiču ih na odlazak u Bosnu i Hercegovinu s ciljem olakšavanja srpskog pitanja migranata. S druge strane, migranti koje je hrvatska policija uhitila vraćaju su preko granice u Bosnu i Hercegovinu. Taj priljev migranata bio je jedan od glavnih uzroka islamofobije i teorija zavjere koje su pokrenuli političari i mediji bosanskih Srba. Islamofobna retorika političkih ličnosti i medija je u porastu.

U BiH ne postoji državna institucija koja se bavi prikupljanjem podataka o islamofobiji, iako bi, po logici stvari, barem Ministarstvo sigurnosti trebalo da se bavi ovim problemom. Donekle prazninu popunjava Islamska zajednica BiH u okviru koje postoji Komisija za slobodu vjere koja posljednjih godina prikuplja podatke i javnost upoznaje sa svojim Izvještajem o registriranim slučajevima kršenja prava na slobodu vjere muslimana u BiH koji, svojom metodologijom i načinom izrade, obuhvata i slučajeve islamofobije.

U Bosni i Hercegovini ne postoji ozbiljan metod, način, niti institucije koje bi se na naučni i stručan način nepristrasno i činjenično bavile islamofobijom iako bi se to podrazumijevalo samim bh specifičnostima. BiH je evropska zemlja time čudi kako u državnom aparatu na bilo kojem nivou vlasti ne postoji niti odjel niti osoba koja bi se bavila ovim problemom. Iznenađuje da Vijeće ministara nije zadužilo neku od institucija, barem u okviru Ministarstva sigurnosti, da prikuplja informacije vezane za islamofobiju. Donekle, izuzetak čini Izvještaj koji je tek od 2010. (?!) godine počela objavljivati Islamska zajednica. Počela i stala.

Evropski izvještaj o islamofobiji, i njegov odjeljak za Bosnu i Hercegovinu, sastoji se od šest podruĉja koja su bila u fokusu praćenja i analize: državni i politiĉki sektor; lična i kolektivna dimenzija slobode vjere u medijima; sektor zapošljavanja; sektor obrazovanja; diskriminacija i netolerancija u umjetničkim djelima; zločin iz mržnje ili napadi na muslimane, službenike i imovinu Islamske zajednice. Sastavni dio Izvještaja su preporuke organima i institucijama Bosne i Hercegovine i međunarodnim političkim i organizacijama za zaštitu ljudskih prava. Izvještaj donosi izjave istaknutih bivših i sadašnjih zvaničnika o islamofobiji, ukazuje na stanovite teškoće oko definiranja termina islamofobija i dileme koje oko toga postoje.

Hikmet Karčić autor je dijela Izvještaja koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu. Autor tvrdi da su, kao i prethodnih godina, glavni generatori islamofobnog diskursa i antimuslimanske bigoterije kreatori politike na političkom, medijskom i akademskom polju bosanskih Srba. U 2018. Milorad Dodik, vođa bosanskih Srba i novoizabrani srpski član u Predsjedništvu BiH, dehumanizirao je bošnjačke muslimane nazivajući ezan "zavijanjem" u emisiji na javnoj srpskoj televiziji. Pored toga, u 2018. godini došlo je do velikog porasta antibošnjačkih i antimuslimanskih bigotija od strane bosanskih Hrvata i hrvatskih političkih institucija, a također i regionalnih političkih aktera. Ovi akteri i dalje predstavljaju Bosnu i Hercegovinu kao neuspjelu državu u kojoj se nalaze ekstremisti i koju je potrebno teritorijalno podijeliti radi osiguranja mira i sigurnosti. Srpske vlasti su, također, nastavile negirati genocid i ratne zločine. Lokalni i regionalni mediji doprinijeli su antimuslimanskoj bigotiji izvještajima o terorističkim prijetnjama i radikalnoj ideologiji, povezujući ih s bosanskim političkim i vjerskim establišmentom. Opći izbori u oktobru 2018. bili su glavno žarište islamofobne i antimuslimanske retorike u srbijanskim, hrvatskim i bosanskim medijima.

Osim toga, u 2018. su efekti tzv. migrantske krize bili izraženiji u odnosu na prethodne godine, a povećan broj migranata postao je ključni element u nacionalističkoj antislimanskoj histeriji i histeričnom antimuslimanskom diskursu. Senzacionalistički medijski izvještaji pokušali su povezati Bošnjake s “islamskim ekstremizmom” i globalnim terorističkim skupinama. I na kraju, u godini se nastavio fizički i verbalni napad na džamije i imame, uglavnom na području bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska. Većinu ovih slučajeva policija nije riješila. Dodatna antimuslimanska mržnja bila je vidljiva na nogometnim utakmicama i u grafitima u gradovima u kojima dominiraju Srbi.

Domaći i regionalni mediji doprinijeli su antimuslimanskim netrpeljivostima kroz izvještavanje o terorističkim prijetnjama i radikalnoj ideologiji, povezivajući ih s bošnjačkim političkim i vjerskim zvaničnicima. Bošnjaci i Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini bili su optuženi, od strane određenih političkih faktora bosanskih Hrvata, da su izabrali hrvatskog člana Predsjedništva BiH. U odjeljku za Bosnu i Hercegovinu Evropskog izvještaja o islamofobiji navedeni su brojni incidenti koji su prikupljeni iz medija, direktnim izvještavanjem, ličnim kontaktima ili su podaci preuzeti iz Komisije Islamske zajednice BiH kao i drugih institucija (policijski izvještaji, Međureligijsko vijeće i sl.). Navodimo samo neke od vrlo precizno evidentiranih slučajeva koji se ponavljaju, postaju praksa ili su „uobičajeni“: skrnavljenje vjerskih objekata bacanjem svinjskih ostataka u prostore koji pripadaju Islamskoj zajednici; uništavanje imovine povratnika i njihovo zastrašivanje; ispaljivanje metaka na vjerske objekte i bacanje kamenja; krađa vjerske imovine...

U institucijama Republike Srpske od ukupno 5.066 zaposlenika samo 43 su Bošnjaci. Opća nesigurnost, nelagoda i diskriminacija potspješuje odlazak Bošnjaka iz Republike Srpske. Poseban problem je uskraćivanje bošnjačkim povratnicima prava na učenje bosanskog jezika u Republici Srpskoj. Pitanje diskriminacije u obrazovanju vidljivo je i u područjima u kojima dominiraju Hrvati, gdje postoji koncept „dviju škola pod jednim krovom“.

U 2018. godini došlo je do porasta izjava lokalnih i regionalnih političkih aktera koji su koristili islamofobnu retoriku da bi urušili ugled Bosne i Hercegovine i prikazali je kao radikalno muslimansko utočište. O tome su govorili političari bosanskih Srba i bosanskih Hrvata, kao i srpski i hrvatski političari. Na regionalnom nivou je 2018. godine došlo do porasta izjava koje su BiH prikazale kao sigurno utočište radikala. Dodik je sve Srbe koji rade u institucijama Bosne i Hercegovine nazvao „poturicama“, što je pogrdni izraz za bošnjačke muslimane. Večernje novosti su objavile izjavu Milorada Dodika kako bošnjački političari zajedno s Obavještajno-sigurnosnom agencijom Bosne i Hercegovine planiraju dovesti 150.000 migranata u zemlju i da će ti migranti dobiti državljanstvo BiH. Narodna skupština Republike Srpske odbacila je izvještaj Komisije za Srebrenicu iz 2004. Tog dana Milorad Dodik dao je nevjerojatnu izjavu tvrdeći da su Bošnjaci sami planirali genocid s ciljem "satanizacije" Srba i uključivanje Sjedinjenih Američkih Država u rat. Premijerka Srbije, Ana Brnabić u intervjuu DW-u izjavila je da je ono što se dogodilo u Srebrenici "grozan zločin, to je ratni zločin", ali ne i genocid. Političar bosanskih Hrvata Dragan Čović izjavio je da je izbor Željka Komšića za člana bosanskohercegovačkog Hrvata u Predsjedništvu BiH bio uspješan zbog zagovaranja imama u džamijama i na taj način okrivio članove Islamske zajednice za njegov politički gubitak.

Brojne su medijske izjave i natpisi koji slijede islamofobnu retoriku. Najčešće se povezuje BiH i bosanski političari sa radikalnim ekstremizmom. Autori islamofobnih izjava obično su političari ili samoproglašeni i angažirani „stručnjaci“ i „eksperti“. Navodimo neke od primjera: Slobodna Dalmacija objavila je članak pod naslovom „Šta se događa u BiH?“, u kojem se tvrdi da „opasne selefije lutaju bosanskim gradovima, drže bacače granata u svojim automobilima, otimaju djevojke, Bosna je nesigurno i opasno mjesto...“ „Mreža za izgradnju mira“ objavila je članak „Zašto riječ islamofobija nije u redu?“ Autor članka ne samo da tvrdi da je „islam ideologija, već i da se izraz islamofobija ne može smatrati na istoj razini kao rasizam, homofobija i antisemitizam“. Deutsche Welle prikazuje Bosnu i Hercegovinu kao središte muslimanskih radikala i prikazuje arapske turiste kao veliki problem zemlje. Radio-televizija Republike Srpske (RTRS) objavila je članak u kojem se navodi kako Bošnjaci „preuzimaju“ srpska i hrvatska naselja u Federaciji Bosne i Hercegovine. Članak naglašava da Srbi gotovo više ne naseljavaju 520 naselja, dok su Hrvati izgubili većinu u 214 naselja.

Večernji list objavio je članak o tome kako su migranti registrirani u Mostaru samo zato što ih bošnjački političari žele koristiti kao sredstvo dominacije nad drugim ljudima“. Nadalje, Večernji list navodi da priliv migranata nanosi štetu hrvatskoj etničkoj slici. Prema tekstu, jedini razlog zbog kojeg migranti dolaze u Mostar je taj što mogu poremetiti ravnotežu hrvatske većine. Srbijanske Večernje novosti tvrde da „Bošnjaci vole činjenicu da u Bosnu i Hercegovinu dolazi više migranata“. Autor članka iznosi stav da priliv imigranata nije slučajan, jer je cilj naseliti zemlju muslimanima. Prema članku, dolazak migranata nije zbog teške situacije u njihovim zemljama, već zbog plana bosanskih političara. U članku je također navedeno da je alarmantno da su se tri bebe rodile roditeljima migrantima.

Srpska televizija PRVA emitirala je priču o „Zelenoj transverzali“ - srpskoj propagandi o ujedinjenju muslimana na Balkanu - tvrdnji koju su koristili srpski nacionalistički čelnici kako bi opravdali genocidno nasilje za vrijeme rata. Glas Srpske objavio je članak u kojem se navodi da su Bošnjaci, dva dana prije izbora, dobili upute da u džamijama glasaju za bošnjačkog predsjedničkog kandidata Šefika Džaferovića i hrvatskog predsjedničkog kandidata Željka Komšića. Izrečene su tvrdnje da je razlog ove taktike bio eliminiranje svih legitimnih hrvatskih predstavnika kako bi Federacija Bosne i Hercegovine mogla postati homogeni bošnjački entitet. Mario Karamatić tvrdio je,nakon izbora, da je Željko Komšić izabran za člana bosanskih Hrvata u Predsjedništvu BiH zbog glasova koji su mu dali islamski ekstremisti koji žele uspostaviti Islamsku državu.

Nekoliko Facebook stranica, koje uglavnom predstavljaju srpske nacionalističke grupe, objavilo je članke koji šire strah od Bošnjaka i uključuju poricanje genocida. Općinski sud u Livnu osudio je sedam muškaraca Hrvata na godinu dana uslovne kazne zatvora zbog izazivanja „nacionalne, rasne i vjerske mržnje. U 2015. godini tih sedam muškaraca donijelo je rezervoar s benzinom ispred džamije u Tomislavgradu i psovkama i prijetnjama oštetili nekoliko automobila i fizički napali dva lokalna muškarca Bošnjaka. Sud u Zagrebu smanjio je kaznu ratnom zapovjedniku bosanskih Hrvata Marku Radiću s 21 na 12,5 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti počinjene u Mostaru, BiH, 1993. i 1994. godine. Sud u Zagrebu smanjio mu je kaznu jer hrvatski zakon ne priznaje „koncept udruženog zločinačkog poduhvata“...

Preporuke Evropskog izvještaja o islamofobiji

- Islamofobija, diskriminacija i netolerancija prema muslimanima prisutni su i predstavljaju ozbiljan problem društva u EU. Nužno je uložiti potrebne napore da se eliminiraju uzroci diskriminacije i netolerancije, da se osigura potpuna primjena standarda o slobodi vjere, slobodi izražavanja, kolektivna dimenzija slobode vjere, pravo na vjersko obrazovanje, pravo na rad i zapošljavanje, izbjeglo donošenje zakona koji će biti diskriminirajući prema muslimanima;

- Insistirati na jednakopravnosti i obavezi poštovanja ljudskog dostojanstva i života;

- Prepoznati i osuditi islamofobiju, netoleranciju i diskriminaciju te osigurati stvarnu mogućnost muslimanima da potpuno sudjeluju u javnom životu u skladu sa zakonom, islamskim uvjerenjima i najvišim demokratskim standardima i vrijednostima;

- Osigurati da se kod zapošljavanja vrednuje osoba prema njenom obrazovanju, stručnosti i sposobnostima; osigurati pod jednakim uvjetima mogućnost jednakog pristupa traženju posla i zapošljavanja, te raditi na eliminaciji uzroka diskriminacije s kojom se susreću muslimanke sa mahramom;

- Zajednički raditi na jačanju odgovornosti medija, posebno javnih servisa, u borbi protiv predrasuda i straha te kreiranju ambijenta poštovanja ljudskog dostojanstva;

- Osigurati da se kroz zakon i zakonske inicijative eliminira diskriminacija i netolerancija prema muslimanima;

- Ukazivati i osuđivati diskriminaciju i ohrabrivati vlade da prate poštivanje prava muslimana;

- Podizanje svijesti o islamofobiji, diskriminaciji i netoleranciji prema muslimanima u svim zemljama članicama;

- Poticati medije da ne šire predrasude prema muslimanima i insistirati na profesionalnim novinarskim kodeksima i standardima;

- Očigledno je da postoji potreba za borbu protiv antimuslimanskog rasizma. Manifestacije i oblici rasizma prema muslimanima imaju brojne oblike i varijacije tako da, sem njegova priznanja postojanja i suočavanja s njim, nužno je i precizno definisanje samog pojma islamofobije radi preciznih pravnih formulacija i sankcionisanja;

- Evropski parlament bi morao usvojiti rezoluciju o suzbijanju islamofobije s konkretnim političkim preporukama, kao što je to učinio u borbi protiv antisemitizma, anticiganizma i afrofobije;

- EU bi trebala poticati vlade i gradove da usvajaju nacionalne i lokalne akcijske planove protiv rasizma i islamofobije;

- Potrebno je više istraživanja koja će analizirati utjecaj islamofobije na djecu, zdravlje, psihičke bolesti itd;

- Budžeti EU-a trebali bi podržati razvoj programa financiranja koji će omogućiti civilnom društvu koji radi protiv islamofobije da razvija dugoročne projekte za izgradnju kapaciteta, zagovaranje jednakosti, obrazovne programe itd.

S obzirom na porast desničarskog ekstremizma i posebno povećanog naoružanja tih grupa, potrebno je provesti programe koji se bave desničarskim ekstremizmom. Nužno je suprotstavljanje desničarskoj ekstremističkoj ideologiji;

- Vlasti moraju osigurati sigurnost muslimanskih vjerskih mjesta;

- Pristup zapošljavanju muslimanskih žena trebao bi biti poboljšan jer su one najdiskriminiranija skupina među muslimanima;

- Diskriminaciju na radnom mjestu treba riješiti kako bi se riješila niska ekonomska aktivnost među muslimanima ciljanim intervencijama u fazama zapošljavanja, zadržavanja radnih mjesta i napredovanja;

- Treba poticati saradnju vlada (na državnom nivou, nivou entiteta i Distrikta Brčko), Islamske zajednice i nevladinih organizacija u borbi protiv diskriminacije muslimana;

- Trebalo bi podizati svijest javnosti o ljudskim pravima i slobodi vjeroispovijesti i uvjerenja od strane nevladinih organizacija, medija itd;

- Islamska zajednica, nevladine organizacije, policija i sudstvo trebaju poboljšati metode dokumentiranja slučajeva kršenja prava muslimana;

- Islamska zajednica, nevladine organizacije, policija i pravosuđe trebaju podizati svijest o zločinima iz mržnje nad muslimanima i njihovoj pravilnoj registraciji i procesuiranju;

- Treba podići svijest medija o govoru mržnje (na mreži i izvan nje) od strane medija, političara itd;

- Treba podići svijest o islamskoj praksi (namaz, džemat, marama...) i dostupnim načinima kako se ti „problemi“ mogu prilagoditi obrazovanju i zapošljavanju. Propise treba prilagoditi u skladu s tim;

- Trebalo bi izmijeniti zakone koji određuju da se javni službenici ili dužnosnici "suzdržavaju od javnog očitovanja svojih vjerskih uvjerenja", koji diskriminiraju muslimanske zaposlenike u postu, pauzama za dnevne molitve ili nošenju marame. Najvažnije slučajeve treba uputiti na VSTV (Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće);

- Treba podići informiranost i svijest građana i nevladinih organizacija o prijavljivanju uvredljivog medijskog jezika Vijeću za štampu u BiH i Regulatornoj agenciji za komunikacije;

- Treba informirati građane i nevladine organizacije o podnošenju pritužbi u vezi s kršenjem ljudskih prava Uredu ombudsmena BiH, Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice i redovnim sudovima;

- Trebalo bi razviti predanost suzbijanju nasilnog ekstremizma, ali ne na štetu slobode vjeroispovijesti i ne isključivo usredotočivanja na islam ili muslimane...

Zaključci

Da li je Evropski izvještaj o islamofobiji pesimističan? Ako imamo konfrontirane strane, napetosti i isključivosti koje, same po sebi, ne mogu približiti stavove niti ponuditi riješenja, Izvještaj je objektivan i pruža nadu, jer objektivno ukazuje na suštinu problema, da postoji osnov kako, još uvijek, postoji nada da se procesi promjene u pozitivnom smjeru.

Ovakvi izvještaju mogu biti dobar i objektivan poticaj javnostima da se odbaci politizacija i ignorancija prema muslimanima u Evropi i da se gradi globalna evropska solidarnost, ne samo zbog altruizma prema izbjeglicama nego i perspektive same Evrope. Ako se evropske institucije ozbiljnije ne suoče sa izbjegličkim problemom i islamofobijom neminovno će rasti desničarski populizam koji će, na kraju, dekonstruirati i samu evropsku ideju i njene institucije. Zar ovaj strah nije bio prisutan tokom ovogodišnjih evropskih izbora? Evropske institucije moraju razvijati demokratske principe i politička sredstva primjereno potrebama i realnostima XXI stoljeća. Suvremena politika počiva na pohlepi za resursima i profitom a ne pomoći ljudima i planetarnom opstanku.

Evropska desnica gradi koheziju i osvaja glasove na glasnoj kritici, na socijalnim idejama, ali i na unutarnjoj poslušnosti, militarizmu i konzervatizmu. Upravo ovakva društva nužno porađaju konzervativne vođe i autokrate koji su u stanju mobilizirati ljude, ne više u političke partije nego u pokrete koji imaju pretenziju za široki društveni i politički preobražaj i korijenitu transformaciju kompletnog evropskog društva. Ovi pokreti iz dana u dan stječu nove podanike jer radi se o korjenitoj promjeni evropske ideologije i puta. Ovogodišnji evropski izbori pokazuju da će se Evropa morati jasnije izjasniti i u konačnici opredjeliti za „transformaciju demokratije“ ili daljnje otići u desni radikalizam.

Muslimani se u velikoj mjeri smatraju stranim i potencijalno opasnim elementima u evropskim društvima. Danas, muslimanski narodi širom planete najugroženiji su narodi, najviše pate i na udaru su nacionalnoga terorizma, ukorijenjenog u antimuslimanskom rasizmu. Stoga je ideja da se osmisli evropska sedmica borbe i osvještavanja protiv islamofobije i vjerske netrpeljivosti uopšte, više nego dobrodošla u iznalaženju načina za ozbiljno suzbijanje antimuslimanskog rasizma ne samo na Starom Kontinentu, nego i širom cijele planete. Pažljivo iščitavanje i analiza Evropskog izvještaja o islamofobiji za 2018. može biti dobar početak tog (samo)osvještavanja.

Evropski izvještaj o islamofobiji je veoma bitan za međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini, a posebno za Bošnjake/muslimane. Bosna i Bošnjaci mogu opstati isključivo na ideji kosmopolitizma koji u Bosni ima dugu tradiciju bez obzira na česta osporavanja i konflikte. Ova doktrina jako je važna u sadašnjem evropskom kontekstu kada islamofobija i desnica jačaju u Evropi.

Mediji mogu i trebaju imati pozitivnu ulogu u borbi protiv diskriminacije i netolerancije, u afirmaciji međukulturnog i međureligijskog dijaloga, razumijevanja i društvene harmonije. To je ono što je obaveza i očekivanje od odgovornog i profesionalnog novinarstva. Međutim, mediji mogu imati vrlo negativnu ulogu u kreiranju pogrešne i predrasudne slike.

Svakodnevno politički protivnici Bosne i Hercegovine koriste geopolitički diskurs islamofobije kako bi oslabili BiH jer u njoj živi značajan broj evropskih muslimana. Istovremeno u Bosni i Hercegovini postoje mnogi kojima nepovoljna slika o islamu i muslimanima odgovara kako bi pokazali Bosnu neodrživom i opasnom zemljom i kako bi se bosanski muslimani i (i) njihova država „markirali“ kao evropska opasnost. Islamofobija je u rukama neprijatelja BiH efikasan mač kojim žele legitimizirati istrebljenje Bošnjaka/muslimana. Evropa to nikako ne bi smjela dopustiti, jer ako Bosna propadne kako uopće mogu opstati tolerantna društva u Evropi. Ukoliko Bosna propadne – nade za Evropu neće biti. kraj

Avdija Hasanović
<< 11/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
12636

Powered by Blogger.ba