Avdija Hasanović

Tekstovi o baštini, arebičkoj štampi, identitetima, politici ...

08.11.2019.

EVROPSKI IZVJEŠTAJ O ISLAMOFOBIJI I NJEGOV UTJECAJ NA BIH (II)

1. SETA – Evropski izvještaj o islamofobiji za 2018. godinu

Povodom Dana borbe protiv islamofobije i religijske netolerancije, koji se u Evropskoj uniji obilježava 21.9, SETA je objavila godišnji Izvještaj o islamofobiji, finansiran od strane EU. Fondacija SETA za politička, ekonomska i društvena istraživanja, neprofitni je istraživački institut posvećen inovativnim studijama o nacionalnim, regionalnim i međunarodnim pitanjima. Cilj SETA-e je pružiti savremena i tačna znanja i analize iz područja politike, privrede i društva te informisati kreatore politika i javnost o promjenama političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih uslova. SETA ocjenjuje nacionalna i međunarodna pitanja u historijskom i kulturnom kontekstu. SETA provodi istraživačke projekte o aktuelnim političkim, ekonomskim i socijalnim pitanjima s ciljem davanja preporuka politike. Primjenjujući interdisciplinarni pristup, SETA uzima u obzir rastuću međuovisnost političkih, ekonomskih i socio-kulturnih pitanja na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini te nastoji stvoriti znanje pogodno za socijalnu viziju utemeljenu na miru, pravdi, jednakosti i vladavini Zakona.

Evropski izvještaj o islamofobiji za 2018. godinu opširan je dokument od 848 strana i obrađuje stanje u 34 evropske zemlje.

Bitno je naglasiti, da je SETA sarađivala sa brojnim partnerima na izradi izdanja svog izvještaja (Institut Leopold Weiss, austrijska nevladina organizacija sa sjedištem u Beču, posvećena istraživanju muslimana u Europi...). Evropska unija, dijalogom civilnog društva između EU-a i Republike Turske, finansirala je cijeli taj projekt. SETA istražuje političke odnose i fenomene egzaktnom naučnom metodologijom, uvažavajući različita stajališta, stvarajući pretpostavke za međunarodni dijalog i, na taj način, olakšava donošenje zajedničkih odluka u institucijama EU. Istraživanja SETA su interdisciplinarna i uvažavaju različite stavove čime se doprinosi da institucije i pojedinci koji donose odluke u institucijama EU donose ispravne, zakonite i usaglašene odluke.

Okupljajući 39 stručnjaka i aktivista civilnog društva specijaliziranih za rasizam i ljudska prava, Evropski islamofobijski izvještaj za 2018. pokazuje kako je banaliziranje islamofobnog diskursa u evropskoj javnoj sferi, kao i stalna antimuslimanska diskriminacija na radnom mjestu i u obrazovanju otvorilo put za nasilne akcije protiv muslimana i njihovih institucija. Tako je nastao ovaj Izvještaj kao rezultat zajedničkog rada između fondacije SETA, Instituta Leopold Weiss i Evropske unije koja je finansirala cijeli projekt.

Ovaj izvještaj detaljno istražuje temeljnu dinamiku koja direktno ili indirektno podupire porast antimuslimanskog rasizma u Evropi u 2018. godini. Ono što je signifikantno, sam proces nastanka ovog Izvještaja, praćen je martovskim terorističkim napadom na Novom Zelandu, koji je rezultirao 51 mrtvom i 49 povrijeđenih osoba te ostavio bez riječi cijeli svijet.

Cilj Izvještaja je registriranje, upoznavanje i informiranje o slučajevima islamofobije, diskriminacije i netolerancije na osnovu vjere, ohrabrivanje žrtava netolerancije i diskriminacije da ispričaju svoja iskustva, podizanje svijesti da se slučajevi islamofobije, netolerancije i diskriminacije trebaju ozbiljno uzeti i da je potreban zajednički odgovor društva.

Izvještaj se oslanja na općeprihvaćene međunarodne instrumente zaštite ljudskih prava i borbe protiv diskriminacije i netolerancije: Opća deklaracija o ljudskim pravima UN, 1948.; Deklaracija o eliminaciji svih oblika netolerancije i diskriminacije na temelju religije ili uvjerenja, UN, 1981.; Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda; Povelja Evropske unije o temeljnim pravima...

Ipak, iako se evropska društva progresivno oblikuju rasističkim i islamofobnim diskursima, većina evropskih medijskih tijela ne pokriva antimuslimanske napade u mjeri u kojoj zaslužuju. Naprimjer, incidenti koji bi se u drugim slučajevima prikazali kao teroristički napadi, kada su muslimani na meti, opisani su kao nenamjenski zločin iz mržnje "usamljenog vuka". To je razlog zbog kojeg su u SETA-i prepoznali hitnu potrebu za akademske studije o islamofobiji koja će predstavljati ključno sredstvo za razumijevanje trenutnih društvenih transformacija koje se događaju na evropskom kontinentu. Evropski izvještaj o islamofobiji rješava nedostatak komparativnih istraživanja o islamofobiji na evropskom nivou. Sva 34 izvještaja zemalja uključena u ovu knjigu slijede jedinstvenu strukturu koja je, na prvom mjestu, za komparaciju izvještaja o zemljama, a drugo, za odabrana čitanja o određenoj temi, poput politike, zapošljavanja ili obrazovanja.

Ohrabruje postojanje koraka u borbi protiv islamofobije. Istraživanja islamofobije na bazi činjenica i naučne metodologije su sve ozbiljnija. U Velikoj Britaniji, Nacionalna unija studenata (NUS) objavila je izvještaj kako bi potaknula bolje razumijevanje niza problema s kojima se muslimanski studenti suočavaju u visokom obrazovanju i kako bi pridonijela borbi protiv normalizacije islamofobije; u Francuskoj su aktivisti proveli istraživanje u Francuskoj („Savjetovanje s muslimanima“) o položaju muslimana u Francuskoj, što je dovelo do rasprava u 57 džamija i prikupljalo odgovore od 24.029 pojedinaca. Vrijedno je spomenuti pokušaj svestranačke parlamentarne grupe (APPG) o britanskim muslimanima, koja je predstavila istragu radne definicije islamofobije koju bi usvojio Britanski parlament kako bi se institucionalizirala borba protiv islamofobije. Iako APPG nije uspio uvjeriti većinu parlamenta, a posebno ne Konzervativnu stranku, neke prve korake učinila je Laburistička stranka, a drugi, poput gradonačelnika Londona, koji je usvojio definiciju islamofobije. Konzervativna stranka zasad je definiciju prihvatila samo u Škotskoj, iako su mnogi pozvali na službeno istraživanje o islamofobiji unutar Konzervativne stranke.

Ured OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) organizirao je sastanak u Frankfurtu u Njemačkoj u saradnji s Akademijom Islama za znanost i društvo Sveučilišta Goethe. Sastanak je imao svrhu rada o nacrtu praktičnog vodiča koji je izradio ODIHR o razumijevanju zločina iz mržnje protiv muslimana i rješavanju sigurnosnih potreba muslimanskih zajednica. Organizacija islamske suradnje (OIC) objavila je svoj Izvještaj o islamofobiji u kojem su navedeni antimuslimanski događaji u 2018. Izvještaj pruža opću analizu islamofobije u evropskim zemljama.

Terorizam se gotovo isključivo vezuje za islam i muslimane. U medijskom diskursu se, uglavnom, upotrebljava sintagma „islamski terorizam“ iako je nedopušteno terorizam vezivati za bilo koju vjeru. U desničarskim evropskim krugovima sama debata o terorizmu nad muslimanima izaziva podsmijeh i sarkazam, jer teror, po njima, jedino može biti muslimanski i jedino muslimani mogu biti odgovorni za terorističke napade u svijetu. Istraživanja pokazuju da napadi „muslimanskih počinitelja nasilja“ imaju 357% veću medijsku pokrivenost od ostalih napada. S druge strane, javnost neće da prihvati činjenicu i realnost antimuslimanskog terorizma. Čak ni drastični i očigledni primjeri, poput terorističkog napada u Christchurcu (Novi Zeland), ne mijenjaju uvriježen stav. Globalni indeks terorizma 2018., koji je objavio Institut za ekonomiju i mir, naglašava da su „većinu (nedžihadističkih terora) napada izvršili usamljeni akteri s krajnje desničarskim, bijelim nacionalističkim i/ili antimuslimanskim uvjerenjima. Prikupljeni podaci za 2018. godinu jasno pokazuju rast islamofobnih ekstremističkih skupina i mreža koje pozivaju i planiraju terorističke napade na muslimane.

Autori Izvještaja o europskoj islamofobiji za 2018. godinu također navode brojne islamofobne terorističke napade koji su se dogodili 2018. širom Evrope. Navodimo samo nekoliko primjera: U Italiji je muškarac pucao i ubio senegalsku uličnu prodavačicu. Ubica je Talijan, Roberto Pirrone, penzioner, star 65 godina. Pucnjava na šest migranata iz Nigerije u Macerati. Napadač je bio mladi talijanski državljanin, Luca Traini, bivši kandidat na administrativnim izborima sa ligom Sjever i blizak neofašističkim skupinama.

U Grčkoj su desničarske skupine napale afganistanske izbjeglice, uključujući žene i djecu. Tokom napada čule su se rasističke parole poput „spali ih sve“. Ukupno je 28 ljudi povrijeđeno i hospitalizirano tokom ovog napada. U Finskoj su tri finska mladića brutalno napala pakistanskog migranta u Vantai, nožem ga izboli 20-30 puta i više puta ga ranili sjekirom. U Ukrajini, nacionalističke skupine napale su muslimane u Kijevu. U Poljskoj je preko deset muškaraca napalo troje arapskih učenika na željezničkoj stanici u Katowicama. Udarali su glave učenika i gurnuli ih na željezničke pruge. Prisutni zaštitari nisu intervenirali. Istraga je prekinuta. U Francuskoj su tri člana desne grupe Generation Identity fizički napala ženu. U Španiji su neofašisti napali dvojicu marokanskih muškaraca. U Belgiji je devetnaestogodišnja muslimanka napadnuta i suočena s pokušajem silovanja u Anderluesu, u blizini Bruxellesa. Napadači su žrtvi dali rasističke i islamofobne komentare. U Poljskoj je poljsko-egipatski bračni par napadnut u njihovom restoranu u Krasnystawu. Napadači su im više puta prijetili smrću, pljuvali u njih i udarali ih šakama. U Italiji je muškarac vrijeđao i gurnuo mladu marokansku djevojku u metro jer je nosila islamski veo. Mnogi nasilni napadi protiv muslimana dogodili su se i u Velikoj Britaniji. U oktobru 2018. na internetu se pojavio video koji prikazuje ritual mučenja koji je izveo 16-godišnji dječak protiv Džamala, školarca starog 15 godina, čija je porodica stigla u Veliku Britaniju, bježeći od progona iz sirijskog režima još 2010. godine. Kako se pokazalo, Jamal je pretrpio hronično zlostavljanje od dolaska u Veliku Britaniju...

Sva ova islamofobna djela pokazuju kako nasilje nad muslimanima postaje sve više banalizirano u Evropi. Ovakvi incidenti pokazuju koliko je tanka granica između ozljede i smrti, između mržnje, rasističkog napada i islamofobnog terorizma.

Evropski dan djelovanja protiv islamofobije i vjerske netrpeljivosti prilika je da se prisjetimo kako su muslimani među prvim žrtvama porasta krajnje desnog ekstremizma u Evropi. U Austriji je Ured za dokumentiranje islamofobije i antimuslimanskog rasizma u svom izvještaju za 2018. godinu zabilježio porast od 74% dokumentiranih antimuslimanskih rasističkih djela. U Francuskoj je Collectif contre l'islamophobie en France zabilježio povećanje od 52% , U Velikoj Britaniji, vladina tijela zabilježila su porast broja slučajeva povezanih s religijom u 2017. za nevjerovatnih 40% (dvostruko više nego u 2015/16.). Primjeri vandalizma usmjerenih na mjesta gdje se obavlja molitva također su u istom razdoblju zabilježili značajan porast (50%). U Nizozemskoj, Agencije za borbu protiv diskriminacije (ADV) objavile su da se 91% od ukupno 151 incidenta vjerske diskriminacije, prijavljenih policiji, odnosi na muslimane. Agencije za borbu protiv diskriminacije zaprimile su 304 izvještaja o vjerskoj diskriminaciji, od kojih su dvije trećine bile usmjerene protiv muslimana.

Žene čine većinu žrtava islamofobije, pogotovo kad nose marame. Na primjer, Collectif contre l’islamophobie en France (CCIF) primjećuje da su 70% žrtava islamofobnih djela u Francuskoj žene. Napadi na muslimanske žene kreću se od verbalne agresije, uskraćivanja pristupa uslugama, muslimanske žene prisiljavaju da skidaju maramu, a zabilježeni su i slučajevi pokušaja silovanja i fizičkih napada. U protekloj godini direktni napadi na muslimane doveli su do smrti i ozbiljnih ozljeda. Naprimjer, u Francuskoj je nekoliko skupina planiralo ili zatražilo planiranje terorističkih napada na muslimanski narod poput AFO-a (Akcija operativnih snaga) koja je trebalo u ljeto 2018. fizički napasti stotine imama, muslimanskih žena i džamija. Vrhunac je bio stravični teroristički napad 15. marta ove godine, na Novom Zelandu, koji je šokirao međunarodnu zajednicu velikim brojem žrtava, morbidnim korištenjem društvenih medija i svirepim izlaganjem svetoga mjesta za molitvu. Osim gorke tuge, ovaj napad ističe u kojoj mjeri islamofobni terorizam predstavlja konkretnu prijetnju civilima bilo gdje u svijetu - čak i u mirnim i relativno udaljenim zemljama poput Novog Zelanda. Do toga trenutka, mnogi od nas su upravo Novi Zeland zamišljali kao neku utopijsku zemlju iz snova u kojoj se ne može ništa loše dogoditi.

Godina 2018. bila je godina nemira unutar i na granicama Evrope. Bili smo svjedoci populističkog pokreta žutih prsluka (Mouvement des gilets jaunes) u Francuskoj, koji je protestvovao zbog ekonomske nepravde i protiv autoritarnih struktura, neizvjesnosti oko Brexita i pogoršanja situacije na granicama Evrope s utapanjem mnogih odraslih i djece - imigranata u Sredozemnom moru.

Islamofobični jezik visokih političara, uglavnom krajnje desnice, normalizira dehumanizirajući i rasistički jezik kada je u pitanju prikaz muslimana. Na taj se način smanjuje prag onoga što se u javnom diskursu smatra općeprihvatljivim i legitimira diskriminacija muslimana kao ljudi i kao građana. Nekoliko izjava političara iz bh. okruženja koje su obilježile 2018 god: Milorad Dodik: „Imami u Bosni zavijaju“; Ivan Pernar optužio je feminističke organizacije u Hrvatskoj da šute pred odlukom UN-a da je nošenje burke ljudsko pravo; Viktor Orban: „Moramo izjaviti da ne želimo biti raznoliki i da se ne želimo miješati: ne želimo da se naša boja, tradicija i nacionalna kultura miješaju s onima drugih. Ne želimo ovo. To uopće ne želimo. Ne želimo biti raznolika zemlja“; Ramush Haradinaj: „Ja sam Albanac. Nisam musliman“; Aleksandar Vučić: „Milošević je bio sjajan srpski vođa, njegove namjere su sigurno bile najbolje, ali rezultati su bili loši“; Ana Brnabić o Srebrenici: „[to] je bio strašan, strašan zločin, ali ... genocid je kada ubijate čitavo stanovništvo, žene, djecu i to nije bio slučaj“; Zmago Jelinčič o migrantima: „Režu glave, siluju malu djecu svih spolova, klanjaju na ulicama - i to će učiniti još više. Sjajno.“...

Osjećaj nekažnjivosti koji nude anonimne platforme ne dopušta samo islamofobima da lično napadaju muslimane i da daju opće rasističke komentare o islamu i muslimanskom narodu, već i da organizuju veće ksenofobične proteste poput marša protiv EU migracijskog pakta - koji je u decembru 2018. okupio 5.500 pojedinaca na ulicama Bruxellesa. S druge strane, ne bismo trebali zaboraviti da je i Internet siguran način da se žrtve islamofobnih napada prijave i podijele svoja iskustva. Amina Easat-Daas naglašava činjenicu da "Internet dopušta ogromno dijeljenje vijesti s detaljnim detaljima o islamofobiji u naciji, dijeleći tako razumijevanje da je islamofobija u Belgiji stvarni fenomen koji pogađa stvarne pojedince."

Godine 2018. Odbor za ljudska prava pri Ujedinjenim narodima, koji prati poštivanje državnih stranaka Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, utvrdio je da je Francuska kršila ljudska prava dvije žene kaznivši ih zbog nošenja nikaba. Ova je intervencija važna jer daje težinu pravima marginalizovanih žena u Francuskoj i šire. U Njemačkoj, Austriji i Švajcarskoj od 2015. godine mreža Hannibal regrutira bivše agente sigurnosnih službi, vojnike i policajce zajedno s desničarskim pojedincima da ih pripreme za "Dan X", kada se organizirano društvo u postojećim organizacionim formama navodno urušava. Izvještaj EU-a o stanju terorizma i trendova za 2019. godinu (TE-SAT), koje je objavio EUROOL, detaljno otkriva uspon desničarskog terorizma. Studija eksplicitno ne navodi antimuslimanski ideološki okvir koji očigledno stoji iza ovog trenda.

Desne ekstremičke stranke nakon osvajanja vlasti atakuju na temeljna prava manjina čime ignoriraju temeljne postulate ustavnih sistema sopstvenih zemalja i evropskog prava, a posebno muslimana. Nakon što su ÖVP i FPÖ 2017. u Austriji formirali koaliciju, uvedeno je nekoliko antimuslimanskih zakona i provedbi islamofobne politike. Vlada je primijenila zabranu hidžaba za djeca u vrtiću. Taj je čin ozakonjen predstavljajući ga mjerom protiv takozvanog političkog islama. Taj simbolički čin predstavljen je i kao mjera za borbu protiv „političkog islama“. Vlada je, također, pokušala zatvoriti džamije i Arapsku islamsku zajednicu Islamske vjerske vlasti (IGGÖ). Generalni sekretar vladajućeg ÖVP-a čak je zatražio da se učenicima zabrani post u školi...

Migrantska kriza podijelila je političku pozornicu Europe i određenim političkim figurama dala materijala da razvijaju antiislamsku i antimuslimansku retoriku kako bi na taj način potakli islamofobiju i time stjecali određene političke bodove i osvajali vlast. Postoji realna opasnost da bi se takvo nešto moglo dogoditi i u Hrvatskoj. Hrvatski nacionalizam je muslimane svojevremeno zvao “cvijećem hrvatskog naroda”. Za razliku od nekih drugih zemalja, u Hrvatskoj nije lahko predstaviti muslimanke i muslimane kao neko strano, neprijateljsko tijelo. Upotreba korektnog i ispravnog govora u medijima i javnom prostoru hrvatskog društva i dalje izostaje. Pojedinci, kada smatraju da su diskriminirani temeljem vjere, nerado o tome progovaraju, zbog ranjivosti kojoj su izloženi prilikom javnog očitovanja religijskih uvjerenja i poštivanja vjerskih običaja, a to je razlog zašto izostaje pravi uvid u kvantitet ove diskriminacije u Hrvatskoj. O dolasku i kratkoročnom zbrinjavanju izbjeglica u Hrvatskoj u političkom spektru se u početku uglavnom govorilo kao o humanitarnoj krizi.

Naglasak se s vremenom prebacuje ka bezbjedonosnom problemu i sve se češće naglašavaju razlike zbog kojih bi građani trebali biti oprezni, pa i u strahu od izbjeglica. Prema Europskom sudu za ljudska prava politički govor uživa najveći stupanj zaštite, ali nije apsolutno zaštićen, niti je sloboda političkog izražavanja opravdanje za govor mržnje. Društvene mreže i prostor na internetu prostori su koji još uvijek najviše trpe govor mržnje. Širenje lažnih vijesti kojima se potiče na mržnju i kojima se sije strah gotovo je postalo predizborna strategija za nadolazeće izbore u 2019., izbore za Europski parlament i predsjedničke izbore u RH. U svijetu, sukobi koji uz sebe vežu i nasilje svake vrste neizostavno se povezuju s islamom, odnosno islam se prikazuje kao religija u čijoj osnovi je netrpeljivost prema svemu što nije islamsko.

U poređenju sa ostalim državama koje su bile dio SFRJ, Crna Gora ima manje nasilnu prošlost kada su ratovi i konflikti 90-tih u pitanju. Posljedice su svakako vidljive u današnjoj slaboj ekonomiji koju prati duboka politička kriza. Crna Gora je 2017-te godine postala članica NATO-a, sto je pozitivno uticalo na proces evrointegracija. Položaj Muslimana se znatno poboljšao u poslednjih 10 godina, uglavnom zbog procesa evropskih integracija koji zahtevaju regulisanje legalnih okvira kada su manjinske zajednice u pitanju. Sporazum koji je Islamska zajednica potpisala sa Vladom Crne Gore 2012-te godine je svakako jedan od najznačajnijih jer je dizajniran da oformi platformu gde će se dalji zakoni razvijati i implementirati, te riješiti pitanje kao sto je legalni status vjerskih zajednica i zakon o restituciji prava o vlasništvu. Najveći problem muslimana u Crnoj Gori je taj što se dobro definisan pravni okvir i zakoni ne poštuju i rijetko implementiraju. Slaba vladavina prava se može primjetiti u činjenici da se nijedan islamofobični incident nije procesuirao niti osudio. Nijedna nevladina organizacija ili oficijalna insistucija se ne bavi ovim problemom, kao ni sakupljanjem podataka. Prekršajni sud i policija imaju arhivu podataka o zločinima iz mržnje ali su isti nedostupni za javnost. Međutim, u društvu postoje islamofobični osjećaji i narativi prema muslimanskoj zajednici koji su itekako vidljivi kada muslimani zatraže određene promjene ili zahtjevaju ispunjavanje svojih prava. Islamofobija u Crnoj Gori ima klerikalno-nacionalističke korijene, gde su muslimani inače nazivani „poturicama“ te tretirani kao izdajice svoje države.

Aleksandar Vučić je jedan od najznačajnijih protagonista velikosprske nacionalističke politike koja je dovela do zločina tokom devedesetih godina. Od njegova dolaska na vlast, tj. od 2012. pa do danas odvija se sveobuhvatna rehabilitacija ličnosti koje su imale najmračniju ulogu u dešavanjima tokom devedesetih, kao i ponovna reafirmacija veliko-srpske nacionalističke ideologije. U takvoj atmosferi dolazi i do izuzetnog porasta antimuslimanskog narativa koji se prije svega ogleda u radu prorežimskih medija, kao i jačanju ultra-desničarskih organizacija. Naravno, osim govora mržnje u medijima došlo je i do potpunog povratka na javnu scenu najostrašćenijih srbijanskih islamofoba iz devedesetih godina u najrazličitijim segmentima društva. Osim toga, Evropska komisija je u izvještaju za 2018. godinu ocijenila saradnju Srbije sa Haškim sudom, kao i procesuiranje osumnjičenih za ratne zločine tokom devedesetih godina pred domaćim sudovima, veoma niskom ocjenom. Također u julu 2018. godine Apelacioni sud u Beogradu potvrdio je oslobađajuću presudu protiv pripadnika jedinice “Simini četnici” za rušenje džamije i za ubistvo 27 Roma muslimana u selu Skočić, u Bosni i Hercegovini, u julu 1992. godine. Isto tako, odgovorni za zločine počinjene na samoj teritoriji Srbije – konkretno u Sandžačkoj regiji tokom devedesetih godina – takođe nisu još uvek procesuirani.

Također, jedan od krucijalnih problema s kojim se Srbija suočava kada je riječ o islamofobiji i borbi protiv nje, jeste nepostojanje dostupnih podataka koji se tiču zločina počinjenih iz mržnje. U svojim zaključnim zapažanjima iz decembra 2017. godine Komitet za eliminaciju rasne diskriminacije pri Ujedinjenim nacijama izrazio je zabrinutost jer Srbija ne raspolaže statističkim, niti bilo kakvim drugim podacima, o pritužbama, istragama i ishodima za slučajeve koji su počinjeni iz vjerske, rasne ili nacionalno-etničke mržnje. Zaključci se odnose na nepostojanje statističkih podataka ne samo u slučajevima konkretnih fizičkih napada, već i na govor mržnje u javnom i medijskom prostoru. Posljedicom toga nemoguće je dati tačne podatke koji se odnose na fizičke i verbalne napada na muslimane, kao i na pripadnike etničkih zajednica koje su predominantno islamske veroispovesti poput Bošnjaka, Albanaca, Roma, Aškalija i Egipćana.

Avdija Hasanović
<< 11/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
11797

Powered by Blogger.ba